Hajdučkom puku je nakon kraja prošle sezone bio potreban antidepresiv da izađe iz faze tromjesečnog sivila i faze totalnog ništavila, kako na terenu, tako i u klubu, kao i na Tribinama, neovisno o tome radilo se o Torcidi ili običnim navijačima, taj antidepresiv je ponuđen u vidu dolaska Gennara Gattusa koji nije bio prva opcija, ali je veliko ime, čovjek koji svojom energijom i karizmom može trgnuti svlačionicu iz ambisa u kojeg je upala iz niza razloga za koje dijeli krivicu sa svima u klubu. Problem je samo što dolazak novog trenera neće riješiti probleme koje klub ima u činjenici da financijski rast nije ispraćen kvalitetnim ulaganjem u infrastrukturu, jer možeš dovesti kamion Perišića i Rakitića, ali ako im ne pružiš adekvatne uvjete za trening i kvalitetnu medicinsku službu, džaba si ih dovodio, jer će raditi u uvjetima koji su znatno ispod onih na koje su naviknuti kroz svoje duge i uspješne internacionalne karijere u najjačim svjetskim ligama.

iz faze depresije je napravljena brza tranzicija u fazu smirenja, nakon koje je klub navijače doveo u fazu sveopćeg uzbuđenja i serviran im je “extasy” u vidu Ivana Rakitića. Dolaskom još jednog velikog imena Hajduk je ponovno dobio na medijskoj i navijačkoj pozornosti, jer svi od portala, preko društvenih mreža, pa do lokalaca u kafićima pričaju o dolasku Rakete u Hajduk, osim toga bivši Vatreni će sigurno ogromnu prodaju dresova i među strancima koji dolaze u fan shop na Poljudu (Prošlog ljeta kada Hajduk nije imao Perišića i Rakitića vladala je pomama za Hajdukovim dresovima i stranci su bili među hodočasnicima pred Fan shopom, taj efekt će biti još jači kada u izlogu vide dresove ljudi koji su igrali velike europske utakmice, osvajali europske i ligaške naslove. Op.a.). S marketinškog aspekta je to definitivno vrhunski potez, ali to nije jedina dobra stvar dolaska Rakitića, tu je definitivno i aspekt kvalitete treninga, jer će ostatak kadra neovisno od starosti dolaskom još jednog macana uz Perišića dobiti dozu potrebnih informacija o kvalitetnom treningu, a i trener će imati još jednog svog čovjeka koji će mu biti produžena ruka na terenu i u svlačionici. Rakitić donosi klubu znanje osvajanja titula, to je bitna komponenta koja nedostaje Bijelima svih ovih godina. Oko taktičkih stvari ne bih previše, jer sve to ovisi o kontekstu u kojem će se igrač nalaziti, jer Hajduk danas i Hajduk 1.12 neće biti ista momčad, sigurno je da od njega ne možemo očekivati da donosi stvari koje naprimjer donosi Pukštas, ali s druge strane donosi stabilnost, mirnoću na lopti i iskustvo igranja velikih utakmica. U kontekstu napada na Europu Rakitić je vrhunski fit za Hajduk, samo ostaje veliko pitanje njegovog opterećenja u HNL-u, gdje su užasni travnjaci, (Žaper i Melnjak) i loš sudački kriterij (Livaja) veliki problem zdravlja igrača Hajduka, da ne zaboravimo i trenerske odluke koje su također kumovale dužim izostancima (Lučić, Uremović i Šarlija).

Rakitić poslužiti kao opijum za Hajdučke mase ako klub nije bolje organiziran na svim poljima: od infrastrukture, preko interne i eksterne komunikacije, pa sve do trenerove analize kadra na temelju koje donosi odluke o ulogama i minutaži igrača!

Sportcastov Manifest

Rakitić- jutro nakon