Uspjeh Edina Terzića i njegove Borussije Dortmund je velika stvar za klub koji je godinama osuđen na to da bude proizvođački i uslijed toga nije u stanju izgraditi neku dugoročnu priču, jer igrači vide klub kao samo jednu stanicu na putu do uspjeha ,također ne pomaže im ni podređena uloga u odnosu na Bayern , koji im nije čak ni uzimao toliko puno igrača koliko se priča, već je problem,što ih je uzimao besplatno i “vrlo prljavo” u duhu današnjeg doba- prisjetimo se samo obznanjivanja Gotzeovog transfera, noć pred finale Lige Prvaka,kao i odlaska Lewandowskog koji je potpisao za Bayern, prije nego što je potšisao za Bazyern.

Ima tu i drugi dio problema,a to je i sama uprava kluba koja je imala superklase u vidu Bellinghama i Haalanda,ali je kasnila sa slaganjem kadra oko njih- o čemu smo navijač Bayerna,Mihajlo Zakanović i ja pričali u poodcastu na ljeto 2022 i sebi smanjjila šansu za osvajanjem barem jedne Bundes Lige,doduše paradoksalno zvuči da su upravo u toj “zakašnjeloj sezoni” bez norveškog golgetera bili nadomak osvajanju titule, ali su pokazali da “mogu biti Hajduk”, “od gotovog napraviti veresiju” i predati titulu u ruke Bayernu.

Ovim sam napravio dobar uvod u ono što se desilo ove sezone, naime desio se “mentality switch” i iz ekipe koja redovno gubi velike utakmice, kao i one koje “treba dobiti” smo došli do ekipe koja iz statusa otpisanog i nporaženog pravi velike stvari ma europskoj sceni.Ne smijemo zaboraviti da ta mentalno slaba i nedorečena Borussia i dalje egzistira u domaćoj ligi,gdje je “Jadonima” i “Madsenima” unatoč na poražavajućem petom mjestu”

Edin Terzić i njegova priprema.

Tvorac čuda sa Westfallena, ili bolje rečeno lice sa dortumundske naslovnice- jer (skoro( nikada za (ne)uspjeh nije zadužan samo jedan čocjek, kako ljudi ovdje vole predstaviti, jer pojedinac može više ili manje doprinjeti postizanju ciljeva,ali dosta toga pada u vodu,ako on sam ne komunicira kvalitetno s ostatkom kolektiva-na Terzićevom primjeru se to dobro može oslikati,jer da mu sportski direktor Zorc nije doveo Madsena i ranije Adeyemija, te na drugoj strani Sancha,Terzić ne bi imao mobilne igrače koji mu omogućavaju adaptacije,kako i u pripremi, tako i u provedbi plana.

Kada govorimo o pripremi, pod time mislim da “kada igraš protiv PSG-a,da konstantno trebaš biti budan u smislu njihove tranzicijee koja je možda jedina dodirna točka sa starim,nejmarovskim Parizom,to znači da trebaš limitirati broj izgubljenih lopti oko centra i kada se one dogode da pravovremeno istrčiš nazad i ovisno od situacije ili poduplaš stranu ili da “jednostavno” pokriješ more more prostora i utrčiš ispred njihovih brzanaca, prije svih Mbappea koji je na tranzicijin izgradio karijeru. U tom recoveryju, odnosno pokrivanju izgubljenog prostora je upravo briljirao Adeyemi u obje utakmice je imao po nekoliko tih povratnih dugih šprinteva.Na tome se može vidjeti zapravo priprema trenera koji je vjerojatno svakog dana kao sumanut ponavljao:::”Istrči po izgubljenoj lopti”,nisam bio na ternizima, ali mogu to pretpostaviti zbog učestalosti povrataka igrača u Žutp-crnom po “turnoveru” u opasnm zonama.Tu je s druge strane i ljudski faktor i ono stavljanje u funkciju kolektivnog uspjeha,kao i građenje stila igre u skladu s jkarakteristikama igrača, jer Adeyemi ima suludu brzinu,koja mu omogućava da se vrati ispred Mbappea, ili da podupla Madsenovu stranu,ako izgubi psojed na lijevoj strani napada, Dakle tu je prvi preduvjet za uspjeh i plasman u finale,ispunjen”.

Adeyemi je za to dobio nagradu, jer je mu je trener u prvoj utakmici dao u posjedudao ulogy Izolacijskog krilo, odnosno protuteže desnoj steani, kojoj su pored tu postavljenih Sancha i Ryersona gravitirali: Brandt,Sabizer i Füllkrug, koji se doduše znao izvlačiti i prema Karimu, da mu spusti loptu- da se pslužim rječnikom kolege i prijatelja,Domagoja Kostanjšaka,:radi se o “overload to isolate”konceptu,kojeg često viđamo na najvišoj razini nogometa-bez obzira na foilzofije trenera koji ga koriste.

Druga uloga koja je ispunjavala suštinu nigerijskog krila je ulogu “onoga koji bez lopte napada prostor”, a s istom u posjedu napada stopere i bekove.Adeyemi je dakle u ovoj priči personifkacija cijelog tima, koji mora dati puno,da mu se puno vratilo nazad,

Zaključak

Inicijalna ideja kolumne je trebala biti kritika na medijsko prisvajanje Edina Terzića, ali na kraju se ostvarila u formi ispreplitanja odnosa pojedinca i zajednice, a ne toga je li Terzić Hrvat ili Bosanac-takve narative postavljaju nacionalni/nacionalistički i populistički mediji sa sve tri strane, namjerno ne pišem naši, jer nisu naši, oni su otuđeni, kako u smislu vlasništva, tako i od same suštine, u ovom slučaju pojedinca-nije važno, “čiji je” Terzić, već kakav je kao čovjek i kakav stil nogometa propagira!

Petak kod Pajde

Edo ćaća!