Večeras nas u Las Vegasu očekuje “mega event, UFC 300 kojeg će predvoditi prvak poluteške kategorije, Alex Pereira i izazivač koji nikada nije izgubio pojas u borbi, Jamahal Hill, Moja ideja je da kroz nekooliko crtica prođem kroz sve mečeve.

Kayla Harrison-Holly Holm

Ovaj meč možemo gledati kao i meč za spas ženskog bantama, koji je nasuprot muškom oskudan taklntom što je pokazala zadnja borba za titulu između Mayre Bueno Silve i Raquel Pennington, a da stvar bude gora, iduća izazivačica bi trebalča biti Juliana Pena. No, vratimo se mi na Kaylu Harrison koja za razliku od spomenutih ima dvije elitne stvari, bar u kontekstu ove oskudne divizije, a to du asortiman rušenja i top game iz koje razvija Ground and pound ili napada submissione ( Armbar i Rear naked choke su njene specke). Problem kod Kayle je relativno ogranićen arsenal stojkaških tehnuja na kojima je morala raditti, naročito nakon poraza u trećem meču od Lare Pacheco. Veći problem od same stojke Holly Holm za Harrison je weightcutt, jer nikada u karijeri nije spuštala na ovu kilažu, jer se u judu borila do 75 kg i 79 kg, a u MMA-u izgradila ime kao featherweight (do 70 kg). I zapravo je najveće pitanje u ovom old skul matchupu striker (Holm) vs grappler (Harrison), biti više : Koliko će skidanje kilograma utjecati na Kaylu Harrison, nego koliko će Harrison svojim udaračkim tehnikama setupirati hrvanje i top game?!

Deiveson Figueiredo vs. Cody Garbrandt
“Bog rata” ke napravio dobru odluku dizanjem u kategoriju iznad, prvo iz razloga što ne treba uništavati svoje tijelo skidanjem kilograma (završio jeu bolnici prije UFC–a 256), a drugo iz razloga što u kategoriju iznad nosi snagu i izdržljivost da prosto rečeno može hrvati i udarati u ovom slučaju 15 minuta, a u ovom meču bi mogao imati i prednost što je u neku ruku čvršći borac od Codyja u čiju bradu nisam uvjeren da može istrpiti Fogyjevu snagu i još jedan problem je šro Cody borbu protiv nekog elitnog borca nije dobio tamo od masterclassa protiv prime Dominicka Cruza, što se iz ove perspektive čini kao da je bilo u prošlom životu. Ali uvijek ću MMA-u ostavit otvoren prozorčić mogućnosti, jer u Garbrandtovom slučaju mogu pretpostaviti da su mu i život i karijeru u boljem stanju nego pred meč protiv Fonta kada je bio u nizu od 3 poraza u 4 meča i uz to ga je ostavila supruga . Ovo ne napominjem kao izliku za poraz , već to kako vanjski faktori mogu utjecati na performans borca, jer Font je tada bio u naletu,a Cody na putu prema dolje, I ne zaboravimoo da bivši prvak ina “šljucu” koja mu daje šansu, kao i MMA bogovi,
Kada sve zbrojim i oduzmem, moji pickovi za ovaj meč su pobjeda bivšeg prvaka flyweighta uz potencijal da borba dobije nagradu za borbu večeri, a Figgy za nokaut večeri.

Bobby Green-Jim Miller
Borba dvojice prekaljenih veterana je idealna iz perspektive fanova , jer će zbog veličine eventa i faktora zanimljivosti Bobbyja Greena kako sa tehničke strane, tako i sa strane njegovog “antihrvačkog pristupa”, pod tim ne mislim na njegovu obranu od rušenja ili sistem ustajanja nakon rušenja, već na njegovo naglašavanje da je MMA hrvanje dosadno za fanove- s čim se ne slažem do kraja, a među onima koji imaju sličan stav e se ističu old skuleri Masvidal, Diaz i bivši prvak srednje kategorije, Strickland. Anyway, dosta o Greenu, vrijeme je i za Millera koji je u suton svoje karijere uhvatio niz od 5 pobjeda finišima u zadnjih 6 mečeva , neke od njih sam gledao i uživao u njegovom veteranskom prisustvu i činjenici da nije loše ostario kao Ferguson i Cerrone. Da za kraj ne zaboravim spomenuti fun fact da se ova borba već dva puta “trebala desiti” (13.2.2021 i 12.7) i prelimsi UFC- 300 su je zaslužili i na višoj poziciji, tj.na poziciji bližoj main cardu.

Marina Rodriguez-Jessica Andrade
Još jedan tricky matchup iz razloga jer Rodriguez nema nužno toliko lošu obranu od rušenja, koliko ima tendenciju prihvaćanja donje pozicije zbog koje je gubila runde (Dern) i meč (.Jandiroba), a Jessica ima dobro ofenzivno hrvanje i fizički je impresivna za kategoriju. Teoretski može kroz rušenja osvajati poene koji će se pretvarati u runde i prekopirati stil kojim je Jandiroba uzela Marinin skalp, ali.. Kao što životu uvijek postoji ono famozno ali, ona nije Jamdiroba , Svoje dinamite u rukama ne koristi isključivo za udarce u glavu, unatoč suženom izboru udaraca, naučila je udarce u glavu setupirati bodyshotovima, ako ne vjerujete meni, pitajte Chookagian koju je sasjekla kao Topuria,Damona Jacksona.. Problem će joj predstavljati upravo dužina Marine Rodriguez koja u teoriji može kickove i koljena koristiti da kažnjava Jessicine ulaske iza širokih udaraca, pitanje je kod Marine može li ponoviti recept Yan Xiaonan i Weili koje su prisilile Jessicu da praktički natrči na njihove nokautne udarce, doduše nisu bile iste okolnosti nokauta i zone u kojima se idesio, ali poanta je da su iskoristile Jessicinu divljinu.
Zanima me i dinamika u klinču jer Jessica voli bodyshotove iz klinča ili prilikom zatvaranja distance kada je protivnica uz kavez, dok Marina obožava Muay thai klinč i punpanje laktova i koljena kada uzme single-collar neck tie (op.a Andrade to zna koristiti da drugom rukom puni bodyshotove), također voli i double collar neck tie, obje klinč tehnike preferira kada protivnicu stavi uz žicu. Kod klinča su bitne i zone u kojima se događa (open space i uz žicu ) i često tko ga inicira (Marina će lakše lansirati laktove i koljena alo stavi Andrade na ogradu, a bivša prvakinja će sunarodnjakinju lakše bodyshotati, ako je pribije uz ogradu i stavi prednju ruku kao nekakav štiti, pa i setup za zadnju ruku kojom radi štetu udarcima u tijelo i posljedično otvara put do glava.. P.S.Nije Sveto i nije zapisano u kamenu da će onaj koji inicira klinč nužno pobijeđivati u istom, može Marina pročitati ulazak sunarodnjakinje u klinč i presiječe je kontrom ili double collar neck tieom iz kojeg može pogoditi koljenom. Ovo je vrlo vjerojatno druga najbolja borba koju divizija može ponuditi i definitivno ću uživati u njoj.

Jalin Turner-Renato Moicano
Turner je imao problema sa hrvačima, gubio je od Fervole koji ga je bio u stanju rušiti i kontrolirati. No to moramo uzeti u kontekst njegove karijere, tada je bio mladi borac kojemu je tek bila druga borba u lakoj kategoriji nakon transfera iz veltera i pitanje je koliko je dobro skidao kilažu tada I koliko je bio naviknut da se bori kao lightweight, mislim da je Turnerov poraz od Renatovog timslog kolege Mateusza Gamrota puno korisniji za Brazilca koji može uzeti stranicu iz Poljakove knjige, ali ne cijeli game plan. Neki najbazičniji plan bi bio ponoviti veći dio borbe protiv Dobera, hrvanje/ kontrola, ali bez primanja štete i telefoniranih pokušaja rušenjam koja Turner može kazniti koljenima i kickovima, Vrlo vjerojatno čisti grappling Moicana je bolji od Turnerovog, ali mogu zamisliti situaciju u kojoj Tarantula žestoko ranjava Moicana, Brazilac kreće instinktivno pod kukove i Jalin svojim dugim rukama zatvara giljotinu koja mu je specka (Riddella je završio njome) ili da Turner završi kao gornji i Ground and poundom setupira rear naked choke, U slučaju pobjede, Turner bi kući mogao otići s bonusom.

Sadiq Yusuff-Diego Lopes
Sadiq Yusuff je pao na ispitu zrelosti protiv Edsona Barboze zbog nedostatka pacinga, ili u prijevodu zbog toga što je na početku nabio tempo kojisam nije mogao pratiti, što je Barboza iskoristio i rastom kroz meč kažnjavao Nigerijčev pad volumena udaraca i akcija povezan s ogromnim utroškom snage snage na početku. Diego je s druge strane imao težak početak u UFC-u, poraz od bombardera u usponu i elitnog finišera koji ga nije završio ( Joanderson Brito, jednoglasna odluka sudaca), te poraz podijeljenom odlukom od elitnog borca Movsara Evloeva kojem je ušao na short notice i skoro ga završio leg lockom (ako se ne varam). Nakon toga su uslijedila dva nokauta l kojima je izborio borbu sa Super Sadiqom, pomoglo mu je i to što je trener i timski kolega u Lobo gymu , domu šampionke Flyweighta, Alexee Grasso. Stilski je drugačiji od Yusufa, jer pogađa duplo manje udaraca (2.47), ali mu na manjem uzorku treba manje udaraca za nokdaun iz perspektive snage vrlo zanimljiv meč, jer obojica imaju maljeve u rukama, mada je i grappling high level kod obojice, naročito kod Lopesa koji ima niz napada iz donje policije od leg locka, preko armbara do trianglea. Problem je samo što je Yusuff neučinkovit hrvač, a Diego ne ide po rušenja-vidjet ćemo, hoće li se po pitanu gameplana, što promijeniti i hoće li Nigerijac inicirati više hrvanja i kakvog će to imati efekta sudačke kartice..

Calvin Kattar-Aljamain Sterling

Kattar je jedan od meni omiljenih gatekeepera za top 5, prije svega zbog predivnog jaba koji je trademark njegove igre sa njim setupiira- više stvari:

1.kratke kombinacije (1-2), Jab, kroše , jab, overhand

2. Duge kombinacije u kojima otvara front kock, low kick i koljeno, pa i lakat.

Koljeno sam namjerno spomenuo jer je Moraes koljenom dekapitirao Sterlinga koji umije da telefonira pokušaj rušenja- tu vidim priliku da mu Kattar napravi upravo ono što mu je napravio Marlon.Za Kattara je put no pobjede da što ranije uđe u meč, odnosno da ne propusti rundu kao što to voli činiti u mečevima na tri runde (primjer Zabit), jer Sterling ima volumen i cardio da to kazni,. Dakle Aljo treba volumen i miks takedowna i kontrole sa strikingom koji će mu poslužiti kao setup,. Odgovarat će mu činjenica da će skidati manje kiograma nego za bantam, Pitanje lod Alja je, hoće li mu lakši weightcutt utjecati na efektivnost hrvanja, jer u bantamu je imao problem sa jako makim postotkom uspješnih rušenja, ali i ne sa implementacijom grapplinga kada stvari odu na pod, paradoksalno zar ne? Veselim se ovom meču jer Calvin nikada ne razočara!

Jiri Prohačka-Aleksandar Rakić
Europski derbi i sukob stilova za kraj prelimsa. Rakić je prije svega velika nepoznanica iz dva razloga, prvi je jer se nikada u UFC-u nije borio protiv (po(najbolje verzije nekog borca, najbliže tome je bio kada se borio protiv Blachowicza kojem je nakon poraza od Glovera ostalo više kvalitete, nego naprimjer u Smithu koji po meni nije nikada bio elitni borac ,iako se borio za titulu ili u 37-godišnjem Santosu koji nakon poraza od Jonesa i dvije godine pauze zbog operacije koljena izgubio tri mjeseca ranije RNC-om od Glovera. Drugi problem je obrana low kickova i konstantni problemi sa koljenima koji su zapravo gradili taktiku Blachowiczu da ga dobije, čisto na akumulaciju štete , a ne na sreću.
Prohačka je problem za Rakića i zbog sposobmosti da primi udarac i da odbije donju poziciju na podu, pa čovjek je okretao Glovera i ustajao mu se i na kraju ga završio RNC-om. Prohačkin put do pobjede je da bude to što je, a Rakić mora složiti plan s puno više rizika, JEr će stol kojim se borio protiv Santosa i Smitha teško proći protiv pokretnog, neortodoksnog i ponekad divljeg Čeha!

Main card

Bo Nickal- Cody Brundage
Ovo je razlog zbog čega više ne želim gledati UFC!

Charles Oliveira- Arman Tsarukyan
Borba o kojoj se može pisati danima, ali mene zanima kako je to Tsarukyan, čovjek koji nema karizmu niti trash talk element odjednom pustio dugi jezik i pridružio se narativu da Oliveira zna samo uzeti leđa, tako je pričao i Gaethje, pa je ugušen nakon čistog nokdauna. Ne kažem da će bivši prvak tako dovršiti i Armana, ali smatram da je taj diskurs o jednodimenzionalnom Charlesu glup.

Max Holloway-Justin Gaethje
Iskreno bojim se za zdravlje Maxa Hollowaya.
Kada pogledamo njegov track record, prvo što upada u oči je ogroman niz pobjeda (13) i dugi prime u kojem je pobjeđivao dva puta Alda, Edgara, Swansona.., Ali ne treba propustii i jedan kuriozitet, nikada nije bio u nokdaunu. Što bi se moglo promijeniti nakon večerašnje borbe. Bojim se za Maxa iz razloga što Justin ima tvrde low kickove kojima je onesposobljavao protivnike, prije svih Johnsona i Fergusona, a ništa manju snagu nema ni u overhandu i uppercutu koje koristi kao snažne udarce nakon Jaba koji je karakterističan za borce iz Elevation Teama, znaju to dobro Barboze, Vickovi , Oliveire (2 nokdauna, unatoč porazu) i Chandleri ovoga svijeta . Plus meč je na pet rundi l, čisto podsjećanja radi, Max Holloway je u borbi za privremeni pojas je izgubio od Dustina Poiriera, upravo zbog problema koje mu je zadavala Dustinova snaga u završnici rundi.. Kandidat za borbu, a možda i nokaut večeri!

Weili Zhang- Yan Xiaonan
Weili sam gledao dosta kroz zadnje četiri godine i mogu reći da me je impresionirala svojom raznolikošću završetaka koji nisu produkt čiste snage koju naravno ima, jer ke natprosječna finišerka za ženski MMA. Zvuči mi zastrašujuće da je na svoju smogu pojedinačnog udarca i kvalitetne kombinacije u razmjenama dodala i ofenzivno hrvanje koje je prvo nadopunila s top controlom, pa s jitsom, nije nužno njen BJJ sada Mackenzie Dern nivo,ali dolazi iz razumijevanja MMA-a i slaganja ofenzivnih vještina u mozaik, Jednostavno ju je predivno za gledati i ona je jedna od rijetkih svijetlih točaka žalosnog ženskog MMA-a.
Nakon teškog prebijanja iz crucifixa u stilu Valentine Ševčenko, Esparza je dobila šansu da se opet bori za titulu, a mlada Yan Xiaonan priliku da uči na greškama koje du je dovele do primanja teške štete priliku da uči. No, vrlo brzo je i izgubila blisku i dobru borbu s Marinom Rodriguez. Umjesto da krene prema dolje, ona je u Charlesovom stilu krenula gore i iskoristila nedostatak talenta u diviziji i selidbu Rose u Flyweight , te masterclassom protiv jednodimenzionalne Dern i predivnim nokautom Andrade došla do Kineskog derbija kojem se veselim, jer su obje vrhunske udaračice i najveća razlika u ofenzivnom arsenalu su hrvanje j ofenzivni BJJ aktualne prvakinje, ali ova naprednija Team Alphamale verzija Yan Xiaonan ima dobro razvijenu obranu od rušenja i obranu subnissiona. Najbolje za svee nas bi bilo da gledamo reprizu najboljeg ženskog fajta svih vremena, Zhang vs Joanna 1!

Alex Pereira-Jamahal Hill

Očekujem da ne ide na odluku sudaca i da se na spektakularan način zatvori jedan od posljednjih UFC eventa kojeg imam volje gledati od početka do kraja

MMA

UFC 300: Pregame Preview