Sramota je izgubljena kao koncept u hrvatskom medijskom prostoru nebitno radilo se o tome da član uprave Futsal Dinama piše o tome da bivši predsjednik nije htio kmečavi Hajduk, preko javnog servisa koji nas truje oskudnim Tomicom, pa sve do epske sramote Ante Breko i festivala vrijeđanja zdravog zvanog Sport Nedjeljom, istina je da je dobro treba odmoriti nedjeljom, ali nije dobro ugasiti mozak nedjeljom- jer trebaš biti imbecil, odnosno Iq ti treba biti na nivou sobne temperature da to gledaš i vjeruješ tim ljudima.
Voditelj Ante Breko i njegov gost, nebitno o kome se to radi u rasponu od Loze do Bonačića su u isto vrijeme uzbuđeni zbog loše sezone Hajduka i jedva su dočekali da pljuju, jer za argumentiranu raspravu nemaju dovoljno širok vokabular , što ćeš od silnih obaveza se nije stiglo raditi na sebi (Bonačić), ali zato se stiglo raditi na razvijanju ksenofobnog mišljenja, populizmu i simplifikaciji (Lozo, Bonačić). Paradoksalno, ali istinito istovremeno su i depresivni, jer ne mogu više imati mjesta u klubu (Bonačić, Štimac, Krstičević) ili su poput Loze nekada davno dobili otkaz i vrlo vjerojatno se neće vratiti, pa udaraju po klubu kao “Maksim po diviziji”.
Argument “Tko je Nikoličius?” je ubijen čim vidite gdje je Gorica nakon njegovog odlaska, a ako se pitate tko je, vidite za koliko novaca je prodavao Hajduk , a za koliko Rijeka i Osijek u periodu dok je “litvanska prevara” bila u klubu, plus to Grgić i Mlakar su preprodani za 4 milijuna eura, a dovedeni za 100.000, barataju li Breko i Bonačić tim podacima, ili su internetski nepismeni i ne znaju u tražilicu upisati “Hajduk Transfermarkt” i proći kroz transfere. izgleda da je Bonačić ostao u 94’ i 30 godina u nogometu mu ne znači ništa kada su mu shvaćanja o nogometu ograničena kao vokabular.
Imao je Nikoličius svojih grešaka, prije svega što nije stao iza Valdasa Dambrauskasa, kao i vraćanja Ferra i Fossatija, ali to Bonačić nije naveo, već je priču sveo na pitanje, tko je i gdje je radio prije, dovodeći time njegove kompetencije u pitanje- vidjet ćemo koji će biti idući posao Mindaugasa Nikoličiusa, a koji čovjeka kojem su reference da je 30 godina u nogometu nakon karijere?
Argument “Tko je Nikoličius?” je ubijen čim vidite gdje je Gorica nakon njegovog odlaska, a ako se pitate tko je, vidite za koliko novaca je prodavao Hajduk , a za koliko Rijeka i Osijek u periodu dok je “litvanska prevara” bila u klubu, plus to Grgić i Mlakar su preprodani za 4 milijuna eura, a dovedeni za 100.000, barataju li Breko i Bonačić tim podacima, ili su internetski nepismeni i ne znaju u tražilicu upisati “Hajduk Transfermarkt” i proći kroz transfere. izgleda da je Bonačić ostao u 94’ i 30 godina u nogometu mu ne znači ništa kada su mu shvaćanja o nogometu ograničena kao vokabular.
Imao je Nikoličius svojih grešaka, prije svega što nije stao iza Valdasa Dambrauskasa, kao i vraćanja Ferra i Fossatija, ali to Bonačić nije naveo, već je priču sveo na pitanje, tko je i gdje je radio prije, dovodeći time njegove kompetencije u pitanje- vidjet ćemo koji će biti idući posao Mindaugasa Nikoličiusa, a koji čovjeka kojem su reference da je 30 godina u nogometu nakon karijere?
Nastavljamo u ksenofobno-velikohajdučkom tonu s Markom Lozom koji se zapitao “Kakvog Hajduk ima benefita od toga da bude prvi”, “Koga će Hajduk prodati”? Meni nije jasno samo kakvog benefita ima Leverkusen što s gomilom stranaca uzima titulu ispred Bayerna? I tko su ti Frimpongovi, Palaciosi i ini stranci koji uzimaju prostor njemačkim igračima i koga će to Leverkusen prodati na ljeto?
Ne znam, je li Lozo glup ili zločest, vjerojatno oboje, jer Hajduk u Siguru i Pukštasu ima igrače koji su produkti akademije na kojima može dobro zaraditi, dakle Hajduk ih je odgojio i profilirao u igrače koji su zanimljivi europskim klubovima, toliko o tome da Hajduk nema nikoga za prodati, da ne pruža priliku mladima i da još jedna stvar Diallo nije uzimao mjesto Prpiću, on je većinu sezone proveo kao lijevi bek uslijed ozljede Melnjaka na poziciji lijevog stopera je uglavnom igrao Zvonimir Šarlija, je li Prpić bolji od Šarlije ili je gospodin “benefit” samo željan pažnje kao starleta koja izbaci poprsje ili stražnjicu da bi dobila pažnju!
Sukus svega je da su ozloglašeni Moufi i Diallo s razlogom bili u Hajduku i da su svojim igračkim rezimeom i karakteristikama zaslužili dres Hajduka, a to što je Diallovu sezonu poremetio odlazak na drugi kontinent, gdje nije igrao mjesec dana nakon kojih se vratio kao blijeda verzija sebe i što su Moufija u iskorištavanju ofenzivnog potencijala presjekle ozljede, kao i loše korištenje trenera, nema ni riječi, jer su od takve vrste analize bitniji narativ o zločestim strancima koji uzimaju minute domaćim igračima i sipanje žuči po klubu zarad dobivanja pažnje i jeftinih poena kod većeg dijela nogometno nepismene publike i publiciteta medijske mašinerije je potvrda izostanka koncepta sramote u našem medijskom prostoru.
Niste vi “Veliki Hajdukovci”, vi ste mali ljudi!