Značenje riječi legenda nije samo devalviralo, već je napustilo svoju suštinu, prostituiralo se kao i Hajdukove klupske legende i “legende” za par klikova , pokoji gemišt i pozornost većine čije su intelektualne sposobnosti u direktnoj korelaciji s kvalitetom sadržaja kojeg gutaju kao lošu hranu iz kvartovskog fast fooda.
Hrvatski jezični portal nam za riječ legenda daje 4 objašnjenja, ali gledajući iz sportske perspektive to je osoba koja je kao igrač, ili trener provela dugo razdoblje u jednom klubu ili reprezentaciji ostavili dubok trag ne samo osvajanjem trofeja, nego pojavom, sposobnošću da na okupu drži (su)igrače i navijače, te da ako je ikako moguće velikim momentima (golovima, asistencijama ili kao Luis Suarez nesportskim potezom) donese slavu svom klubu, ili reprezentaciji, ili kao u slučaju trenera da bude netko tko je svojim pristupom igri i igračima ostavio dubok trag (Sir Alex Ferguson Op.a).
U Hrvatskoj, kao i u ostalom an cjelokupnom prostoru bivše države legende su ljudi čiji lik i medijska pojava često negiraju djelo onoga koji je bio na terenu, tako da Ibričiću nitko ne može ukrasti masterclass protiv Uniree, ili Euro-gol za ovjeru pobjede protiv Dinama, ali mu se s druge stran se e mora otvoreno reći da je njegova genijalnost na terenu ekvivalentna sadašnjoj razini gluposti koju je demonstrirao u zaista sramotnom intervjuu za Sport klub:
“Uvijek ljudi vežu mene i njega, a i on je stalno u Dalmaciji, no priča oko njegova dolaska u Hajduk bila je konkretna samo prošlog ljeta, kad je tu bio Nikola Kalinić u klubu. Bilo je teško jer je Edin tada imao još godinu dana ugovor s Fenerbahčeom. Da su Hajduk vodili sposobniji ljudi, moglo ga se dovesti u siječnju ove godine ili sada, u to sam siguran! U siječnju bi sigurno došao, privukla bi ga Hajdukova borba za titulu. Bio je spreman doći. Kao navijač, volio bih da dođe.“-
Prvo što je Ibričić propustio ispod radara je da su u Hajduku bili izuzev rošade Kalinić-Vitali isti ljudi upleteni u donošenje odluka, ali čisto sumnjam da je toliko glup da to ne zna, pa izjavu možemo protumačiti iz perspektive koja vlada medijskim prostorom od kraja zimskog prijelaznog roka do dana današnjeg da je Vitali nesposoban i da nije napravio ništa. Samo ne znam što je to spektakularno napravio Ibričićev suigrač, Nikola Kalinić za tri mjeseca svoga mandata, ali što očekivati od legende Hajduka osim da svojom glupošću ide u korist medijima koji trljaju ruke kada vide samo jednu izjavu koja im ide u kosta, da uz put čuva leđa svom prijatelju i da kao šlag na tortu gura svog kuma u klub.
Bespredmetno je govoriti o taktici i tome kako bi se Džeko uklopio u ekipu koja je kolapsirala u zadnjem krugu prvenstva, jednostavno en bi, jer Hajduk je već u svom kadrom imao dva minusa u obrani u vidu Livaje i Rakitića, a kako bi iyzgledal defannyivna tranzicija kada bi na terenu s njima bio i Džeko-živi bili, pa hvala bogu nismo vidjeli. Drugo, kako bi se Džeko uklopio u ofanyvini koncept Gattusa u kojem je lijevo krilo bilo 25 metarra pozicionirano niže nego u Varaždinu, vjerojatno nikako, jer bi i on morao biti psotavljen niže i vjerojatno bi Gattuso s njim tražio dubinu, to je kao da od Mlakara tražimo igru leđima, ili od Rusyna da napada kroz izolacije-jednostavno ne ide. Ako to bivši nogometaš i dojučerašnji sportski direktor ne vidi, onda je u najmanju ruku nekompetentan i njegova izjava po pitanju angažmanu Džeke u Hajduku je totalni nonsens.
O kompetencijama čovjeka koje ljude otvoreno naziva nesposobnima govori jedna vrlo zanimljiva činjenica da je s prvim budžetom lige sudjelovao u selekciji momčadi i doveo trenera koji je sudjelovao u pohodu na povijesno četvrto mjesto s 22 boda zaostatka za prvakom i brojem bodova koji je tim s Koševa stavio između prvog Borca (78) i Igmana koji se spasio ispadanja s 33 boda. Sada dolazimo do još jednog pitanja: Kako e moguće da u vremenu kada su informacije na izvolite novinar koji intervjuira Ibričića ne zna za razmjere katastrofe posla kojeg je on obavljao u Sarajevu i kako nakon toga može pitati išta vezano za selekciju ekipe? Odgovor je lagan i zvuči otprilike ovako: Kada ste besramna sluga medijske mašinerije, onda vas činjenice ne zanimaju i spremni ste sa svojim gostom ispasti glupi samo kako biste uglavnom zaglupljenu publiku uvjerili u u ono što ni vi sami ne vjerujete. Ako mislite da ovime branim Vitalija, apsolutno ste u krivu, njegov prijelazni rok nije bio savršen i spreman sam debatirati o tome je li bilo potrebno dovesti Mlakara ili Rusyna, ali prozivati ljude nesposobnima jer u tim čiji potencijal trener nije koristio nije doveo igrača koji ne igra obranu i uz to je ogroman trošak za klub koji nikoga nije prodao dva prijelazna roka je glupost i potvrda zašto je Senijadov nadimak Tupko, a funkcija medija jednaka onoj potkove iznad ulaznih vrata u kuću Nielsa Bohra
Obsesija i bezgranićna glupost
Netko se loži na dugonoge plavuše, netko na intelekt, ali nitko kao sekta na financijsko stanje u Hajduku i najbolji sportski direktor FK Sarajeva godinama unazad na nesposobnost ljudi koji nisu doveli njegovog kuma- zajednički nazivnik njihovog loženja je želja za pažnjom.
“Hajduk je u financijski škakljivoj situaciji, prisiljen je prodavati mlade igrače da bi preživio, a navodno dolazi Gonzalo Garcia za trenera. Je li to dobar potez i kakva je Hajdukova budućnost?”
Prva teza ovog višeslojnog i nadasve glupog pitanja je totalno pogrešna, jer Hajduk nije u stanju kakvom je bio nakon Svaguše, mada bi voljeli mnogi da je tako, jer strah od jakog Hajduka je velik i traje od zime 2022. Jedna informacija za “kolegu” BVB i Ajax žive od prodaje, tako i Hajduk koji je nekoliko stepenica ispod i da je u boljoj financijskoj situaciji morao bi prodavati, jer su mu prodaje: Vuškovića, Biuka, Ljubića i Mlakara ovoga svijeta dovele u situaciju da danas ima skuplji kadar i da si može priuštiti skupe trenere koji su bili pogrešan izbor, ali suština ostaje ista prodaja je osnovni izvor punjenja budžeta-Pukštasi, Siguri i Durdovi ovoga svijeta će tako u novom krugu Hajduku dati šansu da se konsolidira i ponovno uloži novac, ali pametnije.
Drugi problem je što Garcia ni kadrovski, ni financijski ne dolazi u Šibenik, jer unatoč velikim i očekivanim promjenama u svakoj liniji tima će ga čekati po jedan lider oko kojeg se može graditi igra, a manji dio novca od prodaje preusmjeriti na dio ulaganja u profile igrača koji bi oplemenili dodatno Garcijin sistem. Garcia ne treba biti heroj našeg doba da bi uspješan u Hajduku, jedan od preduvjeta za uspjeh njegova angažmana je čitanje igračkih profila i davanje odgovarajućih uloga, ili u prevedenom da ne gledamo Hrgovića desno, Rakitića kao duel igrača ili Šegu koji prima loptu niže nego u Varaždinu.
Treći problem leži u pitanju: Što imaš čovjeku koji je kao sportski direktor samo gomilao igrače i pogriješio s izborom njihovog trenera postavljati pitanje o budućnosti Hajduka?
Sada slijedi jedan fascinantan dio odgovora na pitanje o Garciji:
“Ovo oko Garcije također mi nema smisla. Sigurno je dobar trener, to se vidi, ali ako su točne ove priče da dolaze promjene u upravi i na poziciji sportskog direktora, kako onda oni sada mogu dogovarati novog trenera?
Prvi problem s odgovorom je što se oslanja na špekulacije “ako su ove prije istinite” , kako možeš davati odgovor na neko pitanje ako ne poznaješ situaciju-Senijade, za tvoju informaciju izbori pred početak internacionalnih obaveza i ekipa treba trenera s kojim će započeti sezonu, a ako je taj trener čovjek s poznavanjem igračkih profila ekipe s kojom će raditi i lige u kojoj se klub natječe, onda je izbor njega prije ljudi koji će biti hijerarhijski iznad njega opravdan, iako u normalnim okolnostima izbor trenera prije sportskog direktora i(li) nadzornog odbora nije normalan, ali nije normalno da nesposobni i glupi Ibričić dijeli ikome lekcije o ičemu, pa ih opet dijeli.
Zaključak
“Grizu nas girice glume pirane
Vukove glume, čopor hijena
Mudonje Lažne bez y gena”
(Demonio, 2016)
