Ne znam je najbolji otvarajući termin za novi Mamifest koji se bavi Hajdukom, ne znam čemu dugogodišnja borba za demokrstski klub, ako će ljudi dolaziti u klub po principu “evo nas” i ako se neće pratiti proces u kojem je bilo grešaka, ali nije bilo situacije u kojoj klub ima trenera koji je došao prije sportskog direktora, a nadzorni odbor se tek treba izabrati. Imali smo dvije slične situacije, ova podsjeća na svojevrsnu sintezu hajdučkog ludila koje klub obuzme najčešće u ljetnim danima, pa da se prisjetimo:
- Povratak Igora Tudora je obilježen žestokim populizmom Marina Brbića koji je trenera Damira Burića smijenio zarad pritiska medija. Bilo je zamjerki i to opravdanih na način na koji Hajduk igrao, naročito u gostima, ali mislite li da su Brbića zanimale taktičke postavke i uloge igrača, apsolutno ne. Njega je zanimalo da smjeni Šoltu, kako ga je i doveo bez ikakvog rezona i uz tipično lošu komunikaciju prema vani. Jedan populistički potez vodio je ka drugome, pa je doveo Tudora kojem je dao apsolutne ovlasti i “Uno di Noi” si je izabrao suradnike koji su odveli Hajduk sa sigurnog drugog mjesta i kvalifikacija za Ligu Prvaka do petog mjesta i iduće polusezone u kojoj je Brbićeva vizija uz Tudorov bijeg dovela do petog mjesta. Situacija podsjeća ovu, ne po ulogama u klubu koje su dobili novi ljudi, već po populističkom obrascu donošenja odluka, jučer je to bio trener s apsolutnim ovlastima, danas je sportski direktor koji je također veliko i poznato ime koje se vraćam u poznatu ulogu, kako se Tušo vratio na klupu, tako se sada Goran vrača u fotelju. Je li Hajduk naučio da reciklaže i krivi proces donošenja odluka ne dovode do dobrih rezultata i zašto nije?
- Uloga medija koja je u direktnoj korelaciji s populizmom i nedostatkom ideje kako voditi klub, Mediji su s kampanjom tjeranja Vitalija krenuli još u Siječnju (Sport klub), a dovršili prije nekoliko tjedana kada su mogli otvoriti šampanjac i proslaviti tjeranje nesposobnog stranca, jer Hajduk samo mogu voditi i u njemu raditi koji poznaju mentalitet, makar nemali dotjecaja s modernim nogometom kao prvi izbor Gorana Vučevića, novi šef akademije, Mišo Krstičević. Podsjetimo naš dragi bivši medijski partner je najavljivao povratak legendi u klub, samo što u toj priči nema Slavena Bilića, makar ne u formalnoj ulozi, dakle klub ne vodi ulica već medijski dekadenti koji žive u nogometnom neolitiku. Postavljanje legende na bitnu funkciju bez ikakvog rezona je prošlog ljeta prošlo katastrofalno, zar se Bilićem toga ne sjeća, vjerojatno je predsjednik rekao, ako je mogao Nadzorni Odbor prošle godine, mogu i ja ove. a što se medijske najave dolaska novog čovjeka u klub, dok je aktualni još na funkciji, vidjeli smo kako je to prošlo s Lekom, nakon Karoglana, ili ranije s Burićem, nakon Oreščanina.
potonji je dobar primjer miksa jer se Oreščanina već mjesec dana ranije smjenjivalo i imao je tretman kao Vitali, imamo primjese triju različitih epizoda u jednom događaju, medije u sličnoj ulozi i obrazac koji stoji u pravom razlogu dolaska nasljednika “okrenimo se domaćem kadru”, ili u ekološkoj formi reciklirajmo domaće. Hajduk je fenomen teško objašnjiv mediokritetima, a kamoli onima sa sposobnošću rezoniranja.
Hajduk je napravio bolji posao po pitanju tajminga izbora trenera i trenera samog, ali je odmah u idućoj akciji smjenjivanjem Vitalija zabio autogol postavljanjem Krstičevića je pokazao da ima naviku da odbija opciju da bude bolji, da drugačijost. pokaže kroz izbor novih ljudi s novim idejama, ili pokušaj stvaranja kontinuiteta rada s jednim sportskim direktorom, vidjeli smo na primjeru Nikoličiusa da je financijski dobro za klub kada čovjeku koji zna posao, prije svega prodaje igrača date vrijeme da položi stvari u okvirima svoje funkcije. Doduše Nikoličius nikada nije ima pune ovlasti prilikom selekcije igrača, ali i u ograničenijoj ulozi od Kalinićev, ili sada Vučevićeve s Mlakarima, Grgićima i Biucima ovoga svijeta punio budžet Hajduka, naravno da nije svaki potez bio za anale da je bilo tu i pucnjeva u prazno, all jedan Mlakar je isplatio većinu tih promašaja poput Dajakua, Benrahoua, što se ne može objasniti jednom dijelu ljudi koji “misle” da je sve to radio Lukša, ako je Lukša pogledao ijedan video Mlakara i bilo čime sudjelovao u njegovom dovođenju, onda je vrijeme da se razilazimo. Vratimo se u sadašnjost, predsjednik Bilić i sportski direktor Vučević su svojim odlukama podsjetili da je hajdučki kontinuitet, kontinuitet donošenja populističkih odluka kojima se udovoljava mediokritetskim medijima i prosječnim navijačima kojima curi slina na usta kada čuju floskule poput one vjere u domaći kadar i to onaj kadar kojeg smo se već previše nagledali i od kojeg sam dobio kronični umor, jer imam osjećaj kao da živim u prošlosti umjesto da s klubom uđem u nešto što se bar u teoriji zove moderni nogomet, a ne da se već po Tko zna koji put vrtimo u začaranom krugu populizma i besmisla koje nam samo najveći klub na svijetu može ponuditi.
Zaključak
Filozofsko i istovremeno retoričko pitanje je kako u zaključku napisati nešto novo i zašto ne.
:Nemoguće je u smjeni garniture i postavljanju nof3 reći nešto novo, jer smo obrasca dolaska i profile nasljednika upoznali već dovoljno da sukladno tome donosimo zaključje i kalibrirano očekivanja. Istina je da je Hajduk trebao određene promjene u klubu, prije svega u akademiji koja je osnova funkcioniranja kluba i preduvjet da se otvore neka nova ulaganja, ne samo u kadar, već jednog dana i u infrastrukturu. S tog aspekta je populistički proces donošenja odluka prije svega angažmana novog sportskog direktora je loš, jer Bilićevo vađenje na poynavanje kulture kao referenca za angažman Vučevića kao što sam gore napisao povlađivanje medijima, legendama i ostalim dekadentima kojima smetaju stranci;
““Goranova prednost je što je odavde. Kultura je bitna. Bilo je nekoliko ljudi koji su ispravno rekli kako je dovođenje stranog radnika, recimo sportskog direktora, najveći rizik. Treba mu neko vrijeme da se privikne na kulturu, a specifičnost Hajduka je da je stvarno ‘više od kluba’ i relativno je teško raditi.”
Prvo strani radnik je u klubu i upoznat je s određenim procesima koje je pokrenuo, drugo kontinuitet koji on zaziva u narednom izlaganju se može postići i Vitalijevim ostankom, ali izgleda da je važnije što će reći Duje sa Skalica, ili neki Jurica Radić, nego stvarno poznavanje situacije. Vučević nije u klubu, nije radio ni u ligi od odlaska iz Hajduka i situacija u kojoj se nalazi klub, kao i čitava liga je apsolutno drugačija, nego kada je Goran bio tu, tako da što je i Splita i što je radio tu prije desetak godina nema apsolutno nikakve veze s onim što ga dočekuje danas, sličan proces donošenja odluka je bio i s Katičićem koji je u svoja tri mjeseca napravio ogromnu štetu, prije svega slučajevima “Perišić” i “Silić” su pokazali da je poznavanje mentaliteta jedno epsko sranje koje se može prodati samo glupanima.
NIJE PROBLEM VUČEVIĆ, PROBLEMI SU POPULIZAM I NESPOSOBNOST UČENJA IZ VLASTITIH GREŠAKA.
