Ne ovo nije ni analiza, utakmice/borilačkog meča, a još manje kritika društva ili moje mučki ubijene struke za koju već odavno nema nade slično kao ni za čovječanstvo koje iz dana u dan kolektivnom dehumanizacijom i pogrešnim ekonomskim pogledom na život kroz interese i što veći profit srlja u vlastitu propast.
Ne naprotiv ovo je predivna ljudska priča o tome kako još ima nade u pojedince i da postoje ljudi u ovom slučaju žene koje su svijetli primjeri da ljudskost nije do kraja ubijena kao koncept.
I to baš u vremenu kada je uloga žene u društvu vrlo često zloupotrijebljena i korištena na krivi način kao što je uostalom gotovo svaki koncept otkad je svijeta i vijeka, dakle kroz ulogu žene naročito u medijskoj industriji se reflektira povijesna zlouporaba pojma jednakosti, jer nije poanta da žena dobije posao da bi ispunila kvotu žena u redakciji, već da dobije posao na osnovu kvaliteta koje posjeduje. Ogroman je jaz između Dilette Leotte i Leonarde Pavić ili Katarine Stamatović (razlika između starlete koja je tu da bude seks simbol i educirane novinarke je veća nego ona između medijskog radnika i novinara).
Sportcastova Katarina s Arene
Zadnji paragraf je zapravo bio uvod za prvu veliku priču o Sportcastovoj Katarini Velikoj njeno ime i prezime i zanimanje znate. Ona nije unikatna samo po tome što je prva MMA komentatorica u regiji i tome što dolazi iz borilačkog backgrounda. Trenerica je karatea i point fightinga, dakle ruši dvije predrasude “alfa mužjaka”:
1.Da ženi nije mjesto u borilačkim sportovima
2.Da ženi nije mjesto da komentira sport
Također, razbija medijski koncept zapošljavanja žena samo da bi ih se zaposlilo sve vodi ka zaključku da njena drugačijost idealno paše uz koncept Sportcasta koji je drugačiji od drugih isto kao što je naša Kate drugačija od ostalih djevojaka po pitanju izbora profesija, po karakteru i na kraju ono po čemu mi je najdraža osobno je njena sposobnost ljubavi i razumijevanja obje verzije mene one intelektualne i one idiotske. She hits different.
Sportcastova francuska Kaća
Sportcast je između ostalog i platforma kojoj je u cilju da publiku upozna sa sportom na drugačiji, dublji način i da predstavi sportaš(ic)e o kojima se često ne priča, jer se te priče ne mogu prodati bez guzica i sisa, to je klasična medijska površnost i desuštinacija žene svođenjem diskursa na njen izgled, a ne to tko je ona.
Vjerojatno zato što njena priča ne bi generirala dovoljno klikova nigdje i niste mogli pročitati priču o tome tko je i kako razmišlja Katarina Arsenijević, zato je tu Sportcast da vam otkrije najčuvanije sportske tajne i osobe koje zrače suštinom. Druga Sportcastova Katarina Velika je definitivno ta.
Kaća me upoznala zapravo s kompleksnošću sporta iz trenerske perspektive, jer trener(ica) mora hendlati međuljudske odnose među djevojkama koje često dolaze iz različitih kultura, ne pričaju istim jezikom i nisu iste seksualne orijentacije što svlačionicu heterogenijom, nego u muškom rukometu. Tu bih samo dao jednu važnu poanta da muški trener mora od početka karijere treba biti u ženskom, jer ženski i muški rukomet nisu isti sport zbog gore navedenih činjenica,
Kaća je pogodila suštinu Sportcasta nadogradnjom sebe van terena i diplomom na fakultetu za Turizam i pretvaranjem rukometa koji je nedovoljno plaćen u hob se već pripremila na život nakon karijere koja ni igračicama na višem nivou ne jamči sigurnu egzistenciju nakon prestanka igranja. Jednostavno volim kada netko razmišlja i djeluje drugačije, Ljudi koji negiraju svjetski trend forme bez sadržaja su blago koje trebamo pronaći i pažljivo čuvati.
Treći aspekt Kaćine specifičnosti je taj umjetnički. Meni je nekako fascinantno kada netko radi nešto vrhunski, a ja sam u tome truba, iz tog aspekta podjednako uživam slušajući Jazz u Central Park Clubu i kada mi Kaća objašnjava svoje snimke plesa Bachata sensual. She hits different.
Za kraj jedna priča koja nema veze sa sportom.
Central Park Club u Hvaru je za mene posebno mjesto rekao bih prije dnevni boravak, nego kafić/klub, podjednako uživam u jutarnjem espressu i večernjoj čaši vina koja se ponekad pretvori i u 10, ali nije poanta, Suština je u u trećoj Katarini Velikoj koja nema čak ni veze sa sportom, ali ima veze sa Sportcastovim radikalnim povratkom čovjeku i ne promatranju čovjeka iz perspektive kakav posao radi ili odakle je, već kakva je kao osoba, Katarina Martinić je definitivno vrijedna pažnje i zaslužuje svoje mjesto u ovoj kolumni.
Prvo trebam krenuti od sebe i od toga da ju i nisam primjećivao previše, iako je uvijek bila tu negdje. Radila je naprimjer u fast foodu i baru pored kafića u kojem sam također proveo jedno izvjesno vrijeme i nekako mi je prošla ispod radara, Vrlo vjerojatno, jer nisam imao kapacitet za prepoznavanje pravih ljudi i sposobnost za prepoznavanje drugačijih, ali s vremenom, velikim radom na sebi sam razvio sposobnost za samokritiku kao i za prepoznavanje i poštovanje kvalitetnih ljudi.
No dosta o meni, vrijeme je za kratku priču o tome zašto je treća Katarina posebna i što je čini drugačijom. Ponekad u životu kao što volim reći: “Male stvari čine veliku razliku”, upravo na tome je bazirano moje poštovanje prem njoj i njenoj sposobnosti prepoznavanja pravih vrijednosti-vjerujte da je to prava rijetkost.
“Bila je to jedno od onih nedjelja u parka kada nakon mise praktički cijeli grad dolazi na kavu nakon mise i odjednom se napuni zatvoreni dio kafića kao i bašta i skoro svi s velikom nervozom čekaju svoju kavu i naravno da misle da automatski moraju biti usluženi bez obzira na to što jedna osoba mora pokriti posao kojeg bi trebale raditi dvije ili tri, ali eto njihova kava je najbitnija.”
U takvim okolnostima ja nikada nisam vršio pritisak s onim kad će moja, jer znam da nisam jedini u kafiću, što je Kate prepoznala i znala cijeniti, pa je jednom prilikom rekla svojoj novoj kolegici: “S njim ti nema problem dragi te neće pritiskati i strpljivo će čekati svoj espresso”.Samo taj kapacitet prepoznavanja malih stvari je čini drugačijom i vrijednom bivanja dijelom ove kolumne. Ne smijem zaboraviti ni energiju, skromnost i otvorenost koje je krase. Baš zato se i može reći “She hits different”.
PS: Znam da će ovaj zadnji paragraf biti citiran i ismijavan među”ljudima”u gradu kojem živim i znam da će biti: “Evo ga opet se zaljubio”, ali njihove procijene i nesposobnost pogađanja suštine su samo njihov problem-nisu moj.
