Sportcast je odraz zrelijeg načina razmišljanja, ili preciznije rečeno utopijski pokret osamostaljenja iz okova mainstreama koji je zasnovan na infantlnom sistemu vrijednosti u kojem se unutarnja praznina i nedostatak suštine pokušavaju popuniti pripadnošću grupi.
Nesigurnost u ovom slučaju leži u strahu od toga da budu drukčiji, da donesu nešto novo i suštinsko i da ne prostituiraju javni prostor, nego ga oplemenjuju- jer po njihovoj logici se lakše prikloniti većini i okrenuti leđa suštini.
Prostituiranje javnog prostora je konstantno pozivanje Tomislava Ivkovića na javnu televiziju i to pazite u svojstvu analitičara, to je otvoreno ruganje sa zdravim razumom, jednako onom kada žena uhvati muža s drugom i on ju uvjerava da stvari nisu kakvima se čine. Kredibilitet standardnog studijskog analitičara najbolje opisuju dvije situacije, prva se dogodila tokom prethodnog SP-a kada je u jednoj od emisija otvoreno hvalio osuđenog bjegunca od hrvatskog pravosuđa, a druga je dokaz koliko nepripremljen dolazi u emisiju, kada njje znao objasniti uzroke rezultatske krize Osijeka, kojeg su uslijed one financijske prošle zime napustila trojica najboljih igrača (Kleinhesler, Ivušić, Beljo), a “Čovjek koji je obranio tri penala Maradoni” to nije bio voljan pročitati negdje u novinama i to interpretirati na javnoj televiziji koja se u zadnjih 20 godina srozala s ogromnog Tomislava Ivića, na površnog i praznog Ivkovića-sramotno do razine, da je i mene sramota.
Jedno ili dva pozivanja dotičnog u emisiju mogu shvatiti donekle, ali njegovo kampiranje na javnoj televiziji mogu protumačiti samo iz perspektive ciljanog zaglupljivanja publike, jer on ne donosi dodatnu vrijednost, već je tu da kreira određene narative, poput onog da Brekalo nije igrač za reprezentaciju, ne na bazi statistike ili igračkih karakteristika, već na bazi toga, kako je završio u Hajduuku. Ali javnoj televiziji nije problem kreiranje antihajdučkog narativa, dovoljno se prisjetiti da je kolega dotičnog, Anton Samovojska nakon dva dobra mjeseca Marca Pašalića, rekao da je krivi Pašalić u reprezentacijj-suludo zaista do koje mjere se javni prostor prostituira i koliko ničega dobivamo konstantno pod krinkom analiza uvaženih gostiju!
Nije samo javna televizija ta čiji se medijski prostor prostituira, imali smo i na Max Sportu nekoliko sramotnih epizoda ljudi koji su plaćeni da budu neovisni, a ne navijači Dinama, pa smo svjedočili sramotnom ispadu Rajka Magića (kojeg inače cijenim, jer za razliku od kolege mu Ivkovića, zna analizirati događanja na terenu) koji je nakon poraza Dinama od Hajduka (1:2) u prvom derbiju netom završene sezone rekao da bi mu bilo draže da je Dinamo pobijedio. To bi bilo u redu da je rekao u nekom podcastu navijača Dinama, ali kada kaže to u emisiji u kojoj je plaćen da bude analitičar, a ne navijač., onda je to veliki problem. Treba postaviti jasnu granicu između osobnih preferencija gosta, u ovom slučaju kluba za kojeg navija i želje publike da prodre do suštine toga što se dogodilo na terenu, a ne da pandit u prvom izlaganju kaže da mu je žao što su njegovi izgubili. Inače taj derbi je prenosio uvjereni Dinamovac, čovjek koji usred prijenosa govori o transferima iz Lokomotive u Dinamo koji su se dogodili par dana kasnije, naravno riječ je o Saši Mariću. Namjerno sam ga spomenuo, jer je on bio pozvan da kroz analizu najavi utakmicu Dinama i Osijeka, ali čovjek koji prenosi utakmice i povreneno vodi emisiju vezanu za tu istu ligu nije bio u stanju da išta smisleo kaže o igri Osijeka, to je namjermo okretanje leđa suštini i zastupanje samo jednog kluba.
Volio bih vam reći da ima nade za mainstream i da će dolaskom novih naraštaja biti bolje, ali ako Lozo i Stipić predstavljaju novu generaciju, onda se moramo maknuti dalje od takvog sadržaja i popeti još više na utvrde Tribine i braniti zdrav razum kojeg mainstream sustavno negira. I baš zato sam spomenuo Tribinu, jer je najzaslužnija za moj bijeg od infantilnog mainstreama ka zrelijen i dubljem pogledu na sport!