Novinarstvo je trebalo biti časna struka koja se bavi informiranjem, edukacijom i zabavom naroda, ali to definitivno nije, jer kriterij za obavljanje novinarskog posla su se srozali i kada vidim tko sve piše i govori za sebe da je novinar, voditelj ili nešto treće dođe mi da preispitam svoju odluku da upišem fakultet i kasnije kroz blog/portal, pa i YouTube kanal gradim svoj novinarski put, jer današnje novinarstvo je miks, PR-a, najsramotnijeg žutila i želje za pozornošću pomiješane s ispunjavanja želja krupnog kapitala i sitnih i(li) krupnijih interesa koji su bar u osnovi poštenu struku doveli do sramotno niskih razina i to bez obzira na doseg publike medija i politički spektar kojem pripada-od Novih Listova, Dalmatinskih portala, preko Desno i Index. hr-ova, pa do HRT-ova i RTL-ova ovoga svijeta.
Vijest bi po onom što su nas učili trebala donositi jednu od ili kombinaciju idućih vrijednost tipa: blizina, aktualnost, važnost, humor… (nisam ih naveo sve samo neke), a ne da za cilj ima ciljano zaglupljivanje, dezinformiranje i dovođenje u zabludu publike koja nerijetko uživa u tome.
Primjer Prvi: Izvjestitelj RTL-a se javlja ispred Maksimira i govori kako je na stadionu 1000 ljudi na proslavi naslova, ja prebacujem na Arenu i gle čuda 2000 ljudi, ako je i toliko.
Primjer može benigan, ali je primjer kako nije problem ni na javnoj televiziji besramno lagati i biti u službi medijske propagande jednog kluba koji je već odavno utvrda trojedne moći, uz to što je najhrvatskiji i najkatoličkiji klub na kugli zemaljskoj. Dodatno besramnost ovom prilogu daje mogućnost provjere ove informacije, jer sa snimalicama, opcijama premotavanja uz neizostavni YouTube možemo se brzo uvjeriti u to da je vijest namjerno plasirana kako bi se umanjila sramota toga što Dinamo u tom trenutku nitko ne gleda i proslava prvaka nikog ne zanima jer je klub pretplaćen na titule i prazne tribine.
Primjer Drugi: Igor Štimac otkrio dug Hajduka
Vijest vrijeđa zdrav razum i to na više razina:
1.Svako pozivanje Igora Štimca da priča o nogometu je uvrjeda za svakoga tko imalo promišlja o nogometu kao nečemu kompleksnom je uvrjeda jednaka onoj kada RTL-ovi novinari pričaju o tome kako Hajduk nema kontinuitet upravljanja i često mijenja predsjednika, pa kao nekada je bilo drugačije i u sportski dio svojih centralnih vijesti zovu Branka Grgića da nam objasni kako je to imati kontinuitet vođenja kluba, sačuvaj me Bože novinara koji su ga pozvali i kontinuiteta kojeg je on imao na čelu Hajduka. Radije ih krenuo iz pete lige, nego na čelnim pozicijama imao gomilu političkih postavljenih nesposobnih poltrona predviđenih lažovom i moralnim gmizavcem koji se sramotio od Splita do New Delhija. I taj moralni gmizavac izlazi iz rupe i on zna dug Hajduka, prva je laž da on išta zna, a druga je sama objava, to se zove ciljano plasiranje lažnih vijesti s ciljem doviđenja javnosti u zabludu, ne znam što HND kaže na to i zašto ništa.
Moramo ubaciti i malo licemjerstva, pa za to ide primjer treći: Hajduk se raspada, ali Rijeka…
Paralelno se gura narativ kako je u Hajduku teška situacija i kako se treba ugledati na Rijeku. Istina je da, Hajduk se treba ugledati na proces selekcije koju je imao Sergej Jakirović, ali fascinantna je kolektivna amnezija koja vlada kada je u pitanju polusezona prije njegovog dolaska u kojoj je RIjeka bila kriminalna, da je Hajduk imao takvu polusezonu mediji bi na sva zvona razglasili kako je model neuspješan i “kako treba jedan gazda”, jer ovi iz Našeg Hajduka pojma nemaju. Taj riječki model toliko dobro funkcionira da je nakon prodaje jezgre ekipe iz prethodne sezone (Pjaca, Ivanović, Hodža, Smolčić i Galešić u dva prijelazna roka i osvajanja titule ponovno potrebno prodati jednog, ako ne i dvojicu nositelja da bi se zatvorila financijska konstrukcija za narednu sezonu, toliko im dobro ide da je klub na prodaju. Hajduk je inače toliko nesposoban da bez Europe i megalomanskih transfera ima duplo više novca od Rijeke koja je zbog duplo manjeg budžeta “prisiljena” riskirati, jer nemaju više novca za Gorgone ovoga svijeta i u tom riziku joj je dozvoljena greška (Vrančić, Perica. Čop..), dok se svaka greška Nikoličiusa i Vitalija predstavlja kao smak svijeta. Kada počnete istim očima gledati oba kluba, njihovo financijsko stanje, prihode, rashode i odluke koje su onda ćete biti relevantni za kritiku- selektivnošću samo pojačavate dozu licemjerja.
Primjer četvrti: Okretanje glave od katastrofalnog posla Nikole Kalinića i gaženje Vitalija
Za razliku od prethodna dva slučaja u medije nije puštena lažna vijest, već je stvorena priča o nesposobnosti nadzornog odbora i kasnijeg sportskog direktora Vitalija, a to što je Kalinić doveo Gattusa za enormnu plaću, katastrofalno hendlao situaciju sa svojim kumom Perišićem kojeg je zamijenio Stipom Biukom, poslao najboljeg golmana iz akademije na posudbu u klub koji je godinama u uskim odnosima s Dinamom i uz to sve je netom prije derbija izjavio da Hajduk nema šanse u borbi za titulu, da je Vitali napravio samo grešku sa Silićem letio bi prvim avionom, možda i izvanrednom linijom. Za Kalinićev debakl na mjestu sportskog direktora bio je kriv nadzorni odbor koji ga je bojkotirao, a s druge strane Vitali koji je doveo boljeg domaćeg igrača koji dugoročno može donijeti više klubu je etiketiran kao nesposoban, jer je pazite ovo u kraćem razdoblju više teoretski osnažio momčad od svog prethodnika i donekle utišao jauke ugroženog Gattusa. Ne tvrdim da je Vitali najbolji sportski direktor na svijetu, niti još manje da je Nadzorni Odbor radio dobar posao, ali nikada neću dopustiti da mi gluplji od mene upravljaju percepcijom o Hajduku, jer od funkcionerskih Nikola Kalinića su gori samo oni novinarski.
“Neki iz kompleksa, neki iz hobija koja ironija
Nema tu nikakvih kodeksa, sve je to mitologija” (Infamous, Nevreme 2025).
Zaključak
Primjera za laž obmanu i zaglupljivanje ima još masu i satima bih mogao pisati o tome, jer medijska mašinerija neprestano štanca glupane koji druge glupane čine još glupljima, taj zatvoreni krug gluposti treba prepoznati i nazvati ga pravim imenom, bez lažne kolegijalnosti i političke korektnosti, možda jedini gori od glupana koji druge glupane čine glupljima su oni s dva zrna soli u glavi koji ipišu i(li) govore nešto u što ne vjeruju, o njima neki drugi put.
“Vidio sam dovoljno znakova, vjeruj mi dosta je zajebavanjem” (Infamous 2025)..
