ISramota je nestala kao pojam u hrvatskom društvu, doduše i tu samo pratimo svjetske trendove, jer ako mogu drugi zašto nebismo mogli i mi!
Sramota je usko vezana uz HTV i o tome sam pisao u jednoj od ranijih kolumni, jer samo guranje opskurnih likova poput Ivkovića i Samovojske je sramota sama po sebi ili je paradoksalno dokaz izostanka prepoznavanja koncepta sramote od strane javne televizije, jer slična je stvar i sa Joškom Jeličićem koji dvije godine nakon priče o “Nojevim jajima” došao do korelacije kolonizacije s nogometnim karakteristikama tamnoputih krilnih igrača zapadnoeuropskih reprezentacija čime ugodno nasmijao svog kolegu Ssmovojsku, ali i uz put dokazao svoju neobrazovamost i sposobnost da ispadne glupi rasist, a ne analitičar s dobrim smislom za humor. Cijelim takeom je pokazao da može svu nestručnost i neznanje raznih tomica, vojski i mateonija može zasjeniti Čistim rasističkim idiotizmom!
Veliki sam protivnik modernih trendova političke korektnosti i “cancel kulture”, ali sam i zakleti protivnik rasizma i ksenofobije u medijkom prostoru, naročito u kontekstu kada strah od kritike rada saveza i klubova po pitanju odgoja igrača, skrivaš upiranjem prsta ka zapadnoeuropskim reprezentacijama koje imaju brza izolacijska krila koja uz to znaju napadati dubinu u tranziciji jednako kao i u pozicijskom napadu, jer su prema l Afrika odakle su doveli njihove pretke, a nike do toga što su ih oni odgajali u nogometnijoj kulturi od ovdašnje. Samo da vas podsjetim da su aftičke reprezentacije pune brzih igrača, ali zbog nedostatka kreativaca i hijerarhije ne ostvaraju rezultate i brzina i fizkalije im ne znače ništa. Ne brinite se od Joška sigurno nećete čuti ništa o kulturi, jer je ni sam nema kao ni osnovnog obrazovanja, zbog toga ni nema dubine, No, vratimo se mi ma sramotno take, ne d”o Bog kritizirati naše klubove za razvijanje kulture sporog nogometa u kojem praktično ne postoje tranzicijski igrači ili igrači koji u pozicijskom napadu traže ulazak iz drugog plana, nebitno o tome jesu li krila ili veznjaci poput Pukštasa ili Pašalića, tu dolazimo do potvrde moje teze koju sam testirao u razgovoru s jednim prijateljem koji radi kao trener “da dubina prije svega u pozicijskom napadu nije stvar brzine, već stvar prostorne inteligencije, kretnje igrača i uloge kroz koju mu trener stvara naviku ulaska u završnicu iz drugog plana, na što je cijenjeni prijatelj nadodao i tajming koji je posljedica čitanja igre”. Ako to bivši nogometaš i sadašnji analitičar ne zna, onda se može cijela ekipa iz studija na čelu s njim pokupiti i otići na doživotni godišnji, jer svođenje cjelokupnog problema odgoja igrača i Dalićeve selekcije ekipe za utakmicu sa Albanijom, na to da kolonizaatori imaju takve profile, jer su pokorili Afriku, a mi ne, jer nismo je produkt simplifikacije stvari kojoj teže manje ili više educirani idioti koji konstantno zagađuju, već onečišćeni medijski prostor!
Kad smo već kod brzine i odgoja brzih igrača, kako je moguće da iz sezonu u sezonu HNL-a najbrži krilni igrači dolaze s Kosova i Albanije koji su na europskim nogomrtnim marginama, i dolaže se u HNl dokazati a gdje su u toj priči naši mladi i brzi igrači i zašto naši klubovi u svojim školama ne selektirsju i me odgajaju ili zašto se gube u proces selelcije, te zašto se ne radi na modernizaciji infrastrukture i cjelokupne nogometne kulture su ključna pitanja za savez i klubove koji ipak više vole uživati u svojim foteljama i zaslugama koje najčešće nisu njihove, nego raditi na progresu naše nogometne kulture!