33.kolo najjače lige na svijetu nam je donijelo potvrdu moje stare teze da je:”HNL kao vjerna žena u tridesetogodišnjem braku svaki dan, čitaj sezona isti kurac”. Kako drugačije protumačiti subotnju pobjedu Dinama na Poljudu (1:3), nego kao dojavu: isto mjesto, skoro isto vrijeme, psihološki isti likovi i iste reperkusije događaja.
Vrijeme raspada je bitno, jer Hajduk po ustaljenom obrascu doživljava proljetni meltdown, trend je započeo Ivan Leko koji je u prvih 6 utakmica svog mandata osvojio 9 bodova i od titule se oprostio sramotnim porazom na Maksimiru (4:0). Do kraja sezone je Hajduk osvojio 27 bodova i Kup u kojem je pobijedio Slaven Belupo i Šibenik koji je prije finala ispao iz lige. Lekinih 36 bodova iz 19 proljetnih kola, odnosno 1.9 po utakmici zvuče kao misaona imenica za Gattusa koji bi da dobije sve tri utakmice do kraja bi proljetni dio završio s prosjekom od 1.5 bodova po susretu.
Trend proljetnog kolapsa se nastavio i prošlog proljeća pod Mislavom Karoglanom kada je Hajduk po istom obrascu krenuo loše u proljetnu i sezonu, te derbi s Dinamom dočekao s 14 osvojenih bodova u 8 kola, te s kadrovskim problemima (bez Lučića, Uremovića, Žapera i Melnjaka, a tokom utakmice je ostao i bez Moufija) i pogodite kako je završilo. Ubrzo naion toga je isti protivnik na istom mjestu pobjedom u Kupu završio Hajdukovu sezonu. Ako ste pomislili da je 36 bodova iz boda loš rezultat, prevarili ste se jer može puno gore od toga i da momčad je pod paskom trebera Karoglana i njegovog pomoćnika i kasnijeg nasljednika Ivankovića osvojila 27 bodova na 17 utakmica. Prethodna dva proljetna ciklusa su bila samo uvod u talačku krizu.
Hajduk je talačku krizu pod Gennarom Gattusom započeo u prvom kolu proljetne sezone, a završio spektakularnimporazom pred 32000 ljudi na stadionu i onima koji su ostali pred malim ekranima. Jednostavno Hajduk nije klub koji krivim procesom može do ispravnog rezultata (Dinamo op.a.), netko pametan je rekao da se titula ne može osvojiti u bliskoj borbi, već se može načinom na koji je došao Napoli 2023 da se surovom dominacijom kazni raspad protivnika, ili da budemo bliži realnosti da se igra prilagodi kadru, da trener igrače postavi u uloge koje će ih dovesti u poziciju da budu bliže pobjedi, a ne da Dialla gura u ulogu Sigura koji te stvari treba raditi ulascima s drugog boka u sredinu. Pošto Hajduk nije napravio niti jedno, niti drugo i našao se u poziciji da je nakon sto minuta primio tri gola od Dinama koji je isti i(li) veći broj golova na dosadašnjih 17 HNL gostovanja zabio samo Šibeniku od kojeg je Hajduk gori u zadnjih pet kola (Šibenik je osvojio 5 bodova, Hajduk 2), sve se to uklapa u proljetni obrazac raspada, pod Rinovom palicom je tim osvojio 19’bodova u 15 kola, novi-stari drugoligaš Šibenik je u istom razdoblju je osvojio 14.
Self check
Uvod je bio dug kao patnja na koju nas je trener naviknuo, setup je dobro opisan gore i sve je bilo spremno za novi poraz
Ponavljanje istih grešaka u pripremi utakmice su Gattusov lajtmotiv i kada on kaže da nije pripremao utakmicu da bude 0:0, ne laže. On nije pripremao da bude 0:0, on je nije pripremao nikako. Jer da je pripremio na terenu ne bi od prve minute bili Krovinović i Rakitić koji nisu duel igrači, ni dobri skakači, uz to imaju i problema s obranom između linija. Sve u čemu su jaki Kulenović i Petković (dueli), Baturina (igra između linija) i Sučić (ulasci iz drugog plana). Ako treneru nakon 10 mjeseci rada nije jasno protiv koga igra i kakav profil igraća treba uz Rakitića ili Krovinovića, onda vam je jasno da priprema utakmice nije odrađena kako treba.
Priprema je izostala, ali je izostala i prilagodba tijekom utakmice, sve po Gattusovoj skripti vođenja. Ne mislim pri tome na prilagodna u promjenama pozicija i(li) uloga igrača poput one koju je Mancini napravio u polufinalu Eura kada je spuštanjem Insignea omogućio lakši izlazak iz španjolskog zagrljaja, već bliže onom što je napravio njegov kolega na drugoj strani kada je uvođenjem Petkovića dobio još jedno tijelo kojim je dodatno opteretio Hajdukove centralne zone u kojima je ordinirao kartonirani Rakitić. Trebao je to biti okidač za ulazak Pukštasa koji je uslijedio tek nakon što je i drugi zadnji vezni dobio žuti karton, a ekipa je već 6 minuta bila u zaostatku (1:2).
Priprema je izostala, prilagodba je izostala, a egzekucije nije bilo među ostalim, jer se Lučić ponovno nije proslavio izlaskom s linije, kao niti reakcijom kod pogotka za 0:1, dok je kod drugog gola bila lančana reakcija pogrešnih odluka u branjenju, prvo bočnih zona, što je dovelo do manjka koncentracije igrača u obrani skoka jedan od dva obrasca po kojima Hajduk prima golove nakon centaršuta, ili bek ostane 1 na 1 s krilom, ili bek dobije preveliku pomoć nakon koje nastane rupa u branjenju centrale, Jedna greška vuče drugu, na to su sve nakalemili i HNS-ovi puleni na terenu i VAR sobi i nije problemu penalu. već u famoznom kriteriju koji nas je podsjetio zašto su Siberti ovog svijeta miljama ispred hrvatskih djelitelja pravde i u čije ime su mediji gurali priču o tome da strani suci nisu ništa posebno i da treba pružiti priliku gardi naših talentiranih arbitara poput Čuline, Čuljka, Ercega i inih, tako se brane interesi Dinama, odnosno hrvatskog nogometa.
Poraz Hajduka ne bi bio kompletan bar bez male doze nesreće koja se mamifestirala kroz Galešićevo čišćenje Durdovoljevog udarca s linije pri rezultatu 1-2, ali i to se može protumačiti zasluženom nesrećom, jer je Hajduk u drugom dijelu sezone pobjeđivao neke utakmice koje igrom nije zaslužio, a sada kada je napravio više pristup i igra iz ranijih utakmica su mu se odbili o glavu, jer ne može se pogrešnom metodom do točnog rezultata.
Zaključak
Hajduk nije bio spreman za titulu ove sezone, jer je radio previše grešaka u koracima, igrači nisu na sebe preuzeli odgovornost niti po pitanju promjena svojih uloga, a o smjeni trenera koji ih unazađuje da i ne pričamo. Kako smo posijali, tako ćemo i požnjati
