Koncept “jutro nakon” je kao i mnogi drugi primjenjiv na Hajduk, jer kad se vruća glava ohladi malo je lakše rezonirati stvari. Od Rakitićevog transfera u Hajduk, preko pobijeđenih derbija s Dinamom, pa do propuštenih prilika za bodovnim odvajanjem od hegemona, kao i trenutačnog lidera, pa do niza neuspjeha na gostovanjima u trećem krugu, jutro nakon su se donosili kvalitetniji zaključci.
U tom maniru ću pokušati protumačiti Hajdukov drugi uzastopni remi kao kiks, ali ne kao kraj svijeta, jer se Hajduk i dalje pita nažalost mnogih koji bi htjeli drugačije, jer su njihovi nadređeni, kao i oni navikli na to da se samo njihov mezimac pita.
Self check
Centralni dio kolumne imam običaj započeti s kratkim taktičkim s uvidom u selekciju prve postave i taktičkim crticama baziranim na temelju eye-testa i iskustva praćenja u ovom slučaju igračkih profila, ali svako pravilo ima svoju iznimku, pa tako i ovaj Self check koji ću započeti kritikom, jer ne mogu ostati ravnodušan na licemjerje i lažnu pripadnost.
“Penal za Hajduk nije postojao? Pogledajte duel Livaje i Škaričića iz drugog kuta!”- vrišti nam autor članka u jednom od naših besramnih mainstream medija koji je dio jednog većeg i još besramnijeg medijskog koncerna,
Da počnemo od početka, stavljanje Hajduka perspektivu krivca, što autor čini svjesno kako bi se uklopio narativ o tome da “Hajduku već od druge Livajine polusezone pomažu suci” je očigledan, jer samim stavljanjem naslova članka u kontekst (tko je rekao, što je rekao, posredstvom kojeg medija i kome) se stvari otvaraju same od sebe. Nadalje u kontekstu utakmice je puno važniji događaj crveni karton Ismaela Dialloa, nego pitanje penala na Livaji, jer crveni karton je usmjerio tok daljnjih dešavanja na utakmici i samim time uvjetovao način na koji će Hajduk izaći iz svlačionice, ili se to nije desilo, pa je penal s početka nastavka nekim čudom važniji od rasprave o crvenom kartonu za Bjelokošćanina- u paralelnom svemiru otuđenosti od suštine je sve moguće, pa tako i da se odraz iz Dinamovog ogledala zrcali na Hajduk.
U svom licemjerstvu zaboravlja bliska prošlost, amneziju ne vlada od 2006 do danas (znate o čemu pričam), već je amnezija i kratkotrajna, pa se autor teksta, kao ni mnogi njegovi suborci nisi osvrtali i dizali hajku na nekažnjavanje Selahija u 13’ minuti utakmice s Varaždinom, jer ta odluka nije bila sporna, zaustavimo se na trenutak i postavimo si dva retorička pitanja:
1.Što bi bilo da je igrač Hajduka trebao dobiti crveni karton u 10’, a da ga nije dobio.
2.Koliko bi medijski komentatori razglabali o tome.
Pošto se to dogodilo na utakmici Rijeke to nije bila tema, isto kao što nije tema, je li Diallo trebao dobiti crveni, jer bi se povukla paralela između dva slučaja i možda bi netko rekao da nešto u redu s kriterijem, ili nije redu sa sucem koji donosi odluku na terenu. Kako to da start s leđa na nogu igrača nije karton, a “najgori start na Stadionu Varteksa godinama unazad” crveni za Dialloa. Umjesto da se uspoređujete dvoje situacije koje su se dogodile u početnoj fazi utakmice i odluke su utjecale na rasplet utakmica. Ali ne, nećemo mi o tome, mi ćemo o penalu koji se dogodio pola sata kasnije, jer odluke protiv Hajduka (crveni kartoni, penali, nedosuđeni prekršaji na Livaji) nisu sporne, ali zato je svaka odluka u korist Hajduka, naročito penal, odmah navlačenje u korist Hajduka. Ti narativi nisu slučajni, jer zaglupljivanje i dovođenje u zabludu su najjače karte u njihovom špilu.
Autor je kao “slučajno navijač Hajduka”, kao slučajno se uklapa u sve mas-medijske obrasce pisanja, odnosno naklapanja o Hajduku, do te mjere se uklapa da je njegova odvojenost od realnosti toliko jaka da bi mu i maksimirske kolege s bogatom poviješću mržnje prema Hajduku, pozavidjele. Oni su manji problem, jer su se odavno razotkrili, problem su “veliki Hajdukovci “koji odličnu igraju ulogu korisnih budala.
Gazanije po talogu smo završili, sada je red da se osvrnemo na Gattusa i njegove nedaće, često sam kritičan prema njemu i njegovom izboru startera, ali u konkretno u ovoj situaciji moram biti malo umjereniji, jer Sigur je otpao zbog problema s ramenom, Lučić zbog suspenzije, a Uremović zbog viroze, pa su izbori Eleza, Silića i Hrgovića legitimni. Pukštas je s druge strane izabran utakmicu kasno, ali ideja je jasna da Pukštas svojom drugačijošću u odnosu na čovjeka kojega mijenja (Krovinović) i čovjeka s kojim igra (Rakitić) donosi fizikalnost u duelu i trkačke sposobnosti i skok s obje strane strane terena- mladi Amerikanac je to i isporučio s 9 od 19 osvojenih zračnih duela i prisutnošću između dva šesnaesterca, ,
Što se same utakmice tiče jedan detalj koji je vrijedan praćenja u nastavku sezone je utjecaj promašene velike prilike na razvoj toka utakmice. O tome je govorio i Stipe Plazibat u podcastu “iza Pjace”. Pored toga i Gattuso i igrači moraju poraditi na prekidima iz kojih su bezopasni bili i na ovoj utakmici, vrijeme je za napredak u tom jako za širu publiku podcijenjenom segmentu nogometne igre.
Hajduk je nakon serije od tri utakmice i dalje zbog boljeg međusobnog skora u prednosti u odnosu na Dinamo koji se s dvije vezane pobjede primaknuo na -4, dok je s Rijekom koja je u ovoj priči kanalizirala svoj unutarnji Hajduk, poravnat na ulasku u zadnjih 6 kola s napomenom da tim s Kvarnera ima bolju međusobnu gol razliku.
Zaključak
Hajduk je jako kompleksna tema za praćenje, naročito u opasnim vremenima borbe za titulu i baš zato si nemojte dopustiti da vašom percepcijom upravljaju kvislinzi zavedeni površnom i licemjernom pričom iz Mordora.
