Hajduk je fenomen kojeg većina ljudi obrađuje krivo: neki iz neznanja, neki jer im je tako rečeno, a treći iz čiste mržnje kombinirane s dva prethodna pristupa fenomenu, rijetki su oni koji imaju holistički pristup koji nije usmjeren prema zadovoljavanju vlasnika, svojih urednika i površne publike koja je po svojoj prirodi destruktivna.
Jedna od teorija koje zastupaju ljudi koji su u nogometnom srednjem vijeku je da s treba pružati više prilika domaćim igračima s naglaskom na juniore koji su igrali finale Lige Prvaka. Iz generacije koja je izgubila Finale Life Prvaka s AZ-om, Hajduk je prodao Luku Vuškovića, pružio šansu Prpiću, Siguru, Pukštasu, Hrgoviću, zadnji iz te plejade je Brajković, dok Silić polako zauzima poziciju drugog golmana. Da to prevedeno na minutažu, četvorica igrača su odigrala više od 1000
1. Dominik Prpić-2200
2. Šimun Hrgović-1720
3.Niko Sigur-1472
4. Rokas Pukštas-1313
Prilike su dobivali s rezonom ili iz čista mira dobivali
5.Bruno Durdov-896
6. Roko Brajković-396
Na početku sezone trener je eksperimentirao i s Markom Capanom, ali je to bilo kratkog vijeka. Nije Gattuso revolucionar zato, jer je dao priliku mladim igračima, dapače on nikoga od njih izuzev Prpića nije unaprijedio i povećao mu cijenu, ispunio je formu davanja prilike mladima, ali nije suštinu, u prevedenom seljakanje Sigura, smanjivanje Pukštasove uloge i instaliranje Hrgovića na desnu stranu nisu manevri koji će ispoljiti njihovu suštinu. Cijeli korpus argumenata ne znači da su dežurne legende u pravu, nisu jer su mladi dobili svoje prilike, neku nauštrb sistemski korisnijih igrača od sebe. Naprimjer Hrgović je ns desnoj strani uzimao minute Moufiju koji je dvosmjerni bek i fizički puno snažniji od Hrgovića, bolji u povratnoj trci, dok je Sigur profilno drugačiji od Moufija i u fazi napada donosi stabilnost ulascima u sredinu, je li itko od silnih legendi, sadašnjih takozvanih tv analitičara i bivših trenera pričao o balansu i igračkim profilima, nije jer bilo kakav vid intelektualizacije nogometa za njih je strani pojam, a ni trener nije daleko po pitanju pristupa kadru s kojim raspolaže, Nije problem u ovoj priči to što Hrgović igra, već Gattusov proces donošenja odluka, kada imaš 5 bekova (3 lijeva i 2 desna od kojih ti je jedan projekt kluba) ne prebacuješ na kontra stranu lijevog beka kojem je centaršut iz vanjskih zona najjače oružje, time radiš trostruku štetu: ne ispunjavaš njegovu suštinu, naglašavaš defenzivne mane koje su vezane uz fizikalije i obranu od lopte i žrtvuješ taktičku fleksibilnost. Upravo problem s bekovskim pozicijama se ispostavio krucijalnim u nizu od 4 utakmice bez pobjede, ali Hajduk je te utakmice već izgubio dvaput: kada je trener prekrižio Moufija i kada u vapaju za pojačanjima nije spominjao desnog beka, uzorak utakmica mu nije bio dovoljan da pokaže defenzivne karakteristike Hrgovića. Bitno je samo naklapanje o tome kako su stranci izvor svih problema, bez ulaska u suštinu svoje teze.
Self check
Dugi uvod je bio dobra podloga da objasni kako su obje strane u krivu, iako imaju poprilično zaostale poglede na stvari i igraju ulogu u trenerovom donošenju odluka tko će igrati prvu postavu, prije svih Brajkovićev izbor od prve minute je produkt antianalitičkog pogleda na stvari, jer Šego je u fazi obrane odgovorniji i može se spuštati u pomoć Melnjaka kojem u ovoj fazi karijere potrebna pomoć krila, dok na drugoj strani terena na papiru i u praksi može donijeti više. I nije Roko kriv za crveni karton, krivi su redom Gattuso i famozni kriterij “suca” Pajača.
To je još jedna greška trenera u pripremi utakmice, jer znao je tko sudi utakmicu i nije igrače pripremio na to kako će Pajač suditi s obzirom na važnost utakmice na ishod sezone i na svoju povijest odluka na štetu Hajduka, Uzorak je nebitan za Gattusa, a za one koji ne znaju tko je Pajač je crveni opravdan i neće biti propitkivanja, jer je odluka protiv Hajduka.Zaključak
Ljudima koji su ostali u prošlosti se možda ne isplati objašnjavati njihovu zaostalost, zloću i nedostatak argumenata koji je u direktnoj korelaciji s antiintelektualnim pristupom temi koju obrađuju, ali zato publici koja ima malo šire vidike se isplati argumentirano obratiti u svrhu zaštite intelekta i čvrsto je zadržati na liniji razmišljanja onih koji su za konstruktivnu kritiku sposobni!
Ostatak utakmice je bio samo egzekucija, jer je Osijek s jedne strane konstantno radio višak po desnoj strani preko Omerovića, što trener nije vidio, problem je za njega bio Krovinović, a ne Hrgović kojeg je bacio pod bus. Opet se sve vrti oko uzorka, jer trener je pokazao povijest nedostatka prilagodbi i krivih zamjena. Vjerojatno su Gattusova tvrdoglavost i antianalitičnost u paketu s veliko imenom razlog zašto se velik dio ljudi na tribinama tijekom sezone poistovjećuje s njim, a neki idu daleko Da ga zovu “Jednim od nas”, tu vrstu podrške nisu imali “Laptop treneri” kojima je nedostajala Gattusova energija uz aut liniju.
Gattusov problem je bio minimalističko razmišljanje i djelovanje, duh s presica je većinom prenio na pripremu i egzekuciju utakmica, to uporno ponavljanje o teškim protivnicima, nedostatku kvalitete kadre su se pretočile na rezultate i sto puta ponovljena laž je postala istina, a titula izgleda kao misaona imenica.
Gattuso je takav kakav ie i sasvim nedostacima koje ima, on nije kriv što je tu, kriv je još jedan domaći čovjek u čijem mandatu klub nije prihodovao kune, ali je zato doveo veliko Ime i na posudbu doveo Stipu Biuka, da bi po odlasku iz kluba opleo po svima koji su ga sabotirali, a ustvari jedini saboter u priči je bio on. Njegove odluke nisu kratkoročno riješile probleme, već su otvorile niz novih koji su i dalje aktualni. Nitko nije unazadio klub više od tzv. legendi, Velikih Hajdukovaca i Dalmatinaca koji poznaju mentalitet do te mjere da ne vide problem u sebi, svom načinu razmišljanja, praznoj ljubavi, naklapanju, već u zločestim strancima koji su potjerali našu dicu i pokvarili klub. Pročitajte izjavu bivšeg trenera i bit će vam jasno, što gleda, kako gleda i rezonira: “U Hajduk je došla i mislim da oni ne razumiju što je Hajduk. Oni du došli samo zaraditi samo to ih interesira, ništa drugo”.
Zaključak
Ljudima koji su ostali u prošlosti se možda ne može objasniti njihovu zaostalost, zlioču i nedostatak argumenata koji su u direktnoj korelaciji s antiintelektualnim pristupom temi koju obrađuju, ali zato publici koja ima šire vidike se isplati argumentirano obratiti u svrhu zaštite intelekta i čvrsto je zadržati na liniji razmišljanja onih koji su za konstruktivnu kritiku sposobni.
