Hrvatski mainstream mediji su opijum za mase i to svakodnevno dokazuju svojim djelovanjem, jer priče koje plasiraju nisu produkt procesa mišljenja, jer za mišljenje treba imati određenu količinu intelekta, a oni to nemaju, jer njihova suština je da već opijenu publiku poput opijuma drže izvan stvarnosti, kako bi serijom novih laži progurali priče poput onih “Hajduk nema para”, ili one “Hajduk ne pruža dovoljno prilike mladim igračima, čitaj juniorima koji su igrali finale Lige Prvaka”- bitno je da Osijekova financijska situacija bajna, a Rijeka kao bastion svega što Hajduk nije, vrvi od domaćeg talenta i u startnoj postavi ima 10 juniora i Fruka.
Mediji, odnosno urednici biraju što je tema, a što nije, a ono što nije tema nije se ni dogodilo, samo podsjećanja radi da Petkovićevo udaranje Agbekpornua nije bilo tema ni za sudačku organizaciju, kao ni za medije nije bilo sporno, kao ni Selahijevo udaranje Mamića, ali grubijan Diallo je odmah isključen, pribijen na križ i suspendiran na dvije utakmice. Nije zabunom sudačka organizacija ubačena u priču, jer kad je gusto njeno viđenje se preklapa s medijskim, slučaj VARGate je dobar primjer unisonosti djelovanja koje se reflektiralo godinu dana kasnije na slučaju Diallo.
Self check
Diallo nije najbolji lijevi bek na svijetu, ali nije ni rupčaga kakvim ga se predstavlja, problem neshvaćanja “zašto on igra” je višeslojan:
1. Defenzivni aspekt igre u kojem je bolji i od Melnjaka i od Hrgovića (koji je isključivo korišten na desnoj strani, prije svega u povratnoj trci i igri “1 na 1”, to je bitno za balans ekipe, jer desno Hajduk ima bekove koji su drugačiji od Dialloa, prije svega bolji s loptom u nogama, Sigur je dobar u razigravanju, dok je Hrgovićev forte centaršut iz unutrašnjih zona terena, što dno vidjeli jučer, samo nikoga bije bilo na drugoj stativi.
2. Dialloa se gleda kroz prizmu pretplaćenog stranca, a doveden je kao zamjena za Melnjaka, koji je u međuvremenu imao teško ozljedu nakon koje nije isti, prije svega defenzivno u onim aspektima igre u kojima prednjači Diallo. Uostalom Melnjakov igrač je ušao iza njegovih leđa i asistirao za gol, za koji su osim njega krivi: Lučić kojem lopta prolazi kroz peterac, stoperi koji nisu raščistili, i Hrgović koje je Rozić također ušao iza leđa.
S Dialloa prelazimo na standardni pregled izbora prvih 11, koji je sasvim očekivan, možda je tu mogao startati Sigur, jer je defenzivno pouzdaniji od Hrgovića i ulascima na poziciju zadnjeg veznog može osloboditi Pukštasa da se ne nalazi u situacijama kao što je ona kada je izgubio loptu prije primljenog gola, ali možda ja došlo vrijeme kada je uzaludno očekivati od trenera da slaže igru po profilima igrača?
Što se same igre tiče, ona je po pitanju volumena dodavanja u zadnju trećinu (95), dodira u kaznenom prostoru (31) , udaraca iz kaznenog prostora (12) i kreiranim velikim prilikama (2) bila bolja od one u kojima je Hajduk pobjeđivao Varaždin (47/11/2/2) , Goricu (54/10/2/1) i Šibenik (75/35/7/1), ali najveća razlika između Istre i spomenutih protivnika je što je Istra imala individualna kvalitetu da kazni Hajdukove propuste i zz jasno definirane uloge prednje trojke (Gagua duel i traženje dubine kroz pasove za Lisicu i Rozića koji su igri s loptom napadali “1 na 1”, a bez nje tražili prostor) i zato joj nije trebao volumen kojeg je imao Varaždin. Istrin tandem krila je ispoljio svoju suštinu i donio razliku koju Hajdukova krila nisu.
Nije nogomet naravno samo napad, ima tu posla, dok se dođe do napada, a taj posao su kroz duele radili veznjaci gostiju, Maurić (6/8) i Lončar (6/10), Radošević se. pridružio Mauriću u distribuciji lopte.a Lončar je bio zadužen za probijanje linija s loptom nogama. Nije Istrin vezni red najbolji na svijetu, ali trener Garcia dobro poznaje profile igrača i prema tome slaže igru, nešto što njegov kolega uglavnom ne radi od početka sezone.
Sukus svega je da je Istra odnijela zasluženu pobjedu, a Hajduk s druge pružio više nego u svim domaćim pobjedama ovog proljeća (izuzev Osijeka), ali loš decision making i kriza realizacije su kumovali tome da se Varaždin i Gorica odbiju od glavu i bolje da su se vratili sada protiv Istre u kolu u kojem su izgubili Dinamo i Rijeka, nego kasnije u međusobnim duelima sa spomenutim protivnicima.
Naravno da je standardni obrazac ponašanja medijskih radnika kada Hajduk izgubi da se odmah pozove bivšeg igrača, trenera ili takozvanu legendu koja s čačkalicom u zubima počinje mantrati kako bi ona ovo ili ono, Na red je tako došao i Zoran Vulić koji je u zadnjih sedam godina nakon kratkog angažmana u Hajduku vodio samo 5 utakmica kako bi on Istru sabio u svojih 16 metara. Svaka čast i medijskom radniku koji ga se sjetio, a i njemu koji je u zadnjem mandatu u Hajduku pobijedio samo 5 od 11 utakmica i to u kud i kamo slabijem HNL-u, nego što je danas i vjerojatno mu je u glavi ostala ona Istra iz 2018. Zamislite da je Hajduk izgubio od onakvog Osijeka od kojeg je izgubila Rijeka, kakva bi to hajka bila!
U 2018 je ostao još jedan veliki Hajdukovac koji se odlično uklapa u narativ o najgorem HNL-u ikada, samo zato što liga nije top heavy, odnosno jer top momčadi ne osvajaju očekivani broj bodova i jedna od njih nije osvojila titulu, a ekipe od kojih se nije očekivalo, prije svih Slaven i Istra uzimaju bodove velikima i igrački su bolje posložene, nego tada, dok je sadašnji Šibenik, unatoč problemima ozbiljniji od tadašnje Cibalije.
Ni sezona l nakon te u kojoj je Dinamo bio prvak s 82 boda nije bila spektakularno jaka, jer je druga Rijeka imala 15 bodova manje (opet manje od 2 po utakmici), dok je četvrtina lige osvajala do boda po utakmici (najviše Slaven 37). To su samo dvije sezone lige 10 koje nisu bile za pamćenje po pitanju kompetitivnosti i sane kvalitete, štogod to ona predstavljala.
I prije lige 10 se na početku desetljeća igrao nogomet, pa iz sjećanja ljudi je iščeznula sezona (2010/11)u kojoj polovica ekipa nije uspjela osvojiti više od 1.3 boda po utakmici (39 bodova u 30 utakmica), a drugoplasirani Hajduk nije došao ni do dva boda po susretu (55 bodova, odnosno 1.83 po utakmici), kao i naredna sezona koju Varaždin nije završio, a šest klubova nije došlo do 40 bodova, dok je drugoplasirani Hajduk nije stigao do 60 i s 54 boda je bio bliži desetome Zadru (50), nego prvom Dinamu (75). Ili se ništa od toga nije dešavalo, zato što je cijelo vrijeme bio isti prvak, pa nije bilo važna kakva je liga?
Koliko god su top klubovi lošiji po pitanju osvajanja bodova, nego što smo navikli, HNL nije najgori otkada je počela liga 10, a kamoli najgori ikada..
Ako je vjerovati jednom od heroja prošle kolumne i njegovom kolegi iz istog medijskog koncerna, pobjednik ovog kola je Dinamo koji je na drugom gostovanju zaredom ostao bez boda i bez zabijenog gola, te je pet kola prije kraja u situaciji mora pobijediti dvije utakmice više od Hajduka i Rijeke s kojima igra međusobno, podsjećanja radi Dinamo je u 6 derbija s ekipama iznad sebe uzeo 3 boda uz gol razliku 3-9. To je taj opijum koji se nudi publici danas, a ona ga s užitkom konzumira.
Zaključak
Borba protiv dilera medijskog opijuma se boriti sustavno, sa zrnom razuma i humorom Radio Erevana i kada vas priupitaju; Je li Hajduk povlašten? Odgovorite im jednako apsurdnim odgovorim: istina, Hajduk je povlašten, ako dolazi iz Zagreba i već 35 godina mijenja imena, godinu osnutka kluba, ali ne i ulogu hegemona.
