Puno pompe pratilo je povratak Panathinaikosa među “velike igrače” ovog ljeta, a najveća priča zapravo je zadovoljavanje ega “velikog i karizmatičnog gazde” Dimitriosa Gianakopolousa.
Kako, pa vrlo jednostavno, jednim potezom koji je istovreneno populistički i paradoksalno racionalan, a znamo da riječ racionalno i Gianakopoulos ne idu zajedno, od majmuniranja uz aut liniju , do kretenskih priopćenja -ali eto desilo se da gazda u suradnji sa Erginom Atamaom doveo Kostasa Sloukasa, kako bi s jedne strane zadovoljio svoj ego i najvećem rivalu uzeo najbitnijeg igrača, a treneru dao igrača s iskustvom igranja velikih utakmica, osvajanja trofeja i igrača koji zna igrati za sebe kada to treba i njegova suština je suigrače čini boljima, ako ne vjerujete meni pitajte Papapteroua i Mitogloua. Da ne zaboravimo da je i Sloukas bio željan osvete treneru Giorgosu Bartzokasu koji mu po priči nije htio dati veću minutažu, a Pao je uz to ponudio i veće novce, koje igrač Kostasovih kvaliteta zaslužuje.
Druga bitna igračka karika šampionske ekipe je definitivno Mathias Lessort, kako igračkim karakteristikama (brz roller i odlična post-up opcija iz raznih varijacija picka i dobar u hedgeu i udvajanjima daleko od koša), tako energijom i zakucavanjima koja su hrana za ego vlasnkka kluba i razlog ovacija navijača.
Sve je to nepotpuno bez još jednog izrazitog ball-handlera i napadački drukčijeg profila od bivšeg asa Olyja, a to je Kendrick Nunn koji voli “ući u meso” i poentirati iz reketa, voli mid-range, bolji je catch and shoot tricaš, nego iz driblinga i više kreira za sebe , nego za suigrače. Uglavnom jedan kompletno drukčiji igrač od grčkog kolege i istovremeno idealan Atananov igrač, jer trener voli maksimizirati potencijale svojih talentiranih bekova od Larkina i Micića do Sloukasa i Nunna
Ataman zna
Ergin Ataman je bio pravi za gazdu, zato jer je u Efes preuzeo u još gorem stanju (bili su zadnji) uz podršku klupskih struktura i tokom ljetne pauze promijenio roster i Efes odveo do dva europska naslova u četiri godind , posebno je bio impresivan onaj protiv Reala kojeg je dobio njihovim načinom, pobjedom u napetoj završnici-ponovio je to turski stručnjak i sa Zelenima koje je preuzeo na njihovom dnu i u manje od 365 dana doveo do vrha i to opet pobjedom protiv Reala!
Objektivno nenam znanje o košarci kao Toni Lazarušić da vam detaljno analiziram igru Atamanovog tima, ali mogu naglasiti nekoliko dobrih odluka u velikim utakmicama:
- Kalaitzskis na Brownu u četvrtoj četvrtini pete utakmice protiv Maccabija je bila ključna, jer je grčki bek konstantnim pritiskom ugušio Lorenza i time olakšso Zelenima put do pobjede.
- Jerian Grant s više lopte u rukama na završnom turniru, kao davanje novog pogleda protivivnicima, ne ssano u prenošenju lopte, već i u kreaciji, uglavnom za sebe i taj faktor Grant je bio jedan od razloga uspjeha grčkog velikana, jer su se obrane uglavnom fokusurale na Nunna i Sloukasa!
- Grant kao primarni defanzivac, ne nužno tokom čitavog finala, nego određenenim bitnijim posjedima na Campazzu i Musi (kojem je ukrao bitnu loptu i izborio nesportsku)!
Atamanovo iskustvo pripreme i vođenja velikih utakmica i sposobnost maksimiziranja potencijala svojih najboljih igrača su doveli do zadovoljavanja ega gazde svog novog kluba!