Hajduk je sinoć u prvoj utakmici drugog pretkola kvalifikacija Konferencijske Lige nadigrao HB Torshavn (2:0).
To nije vijest, vijest je proces kojim je Hajduk stigao do pobjed, vijest je i da je lijeva strana s Kalikom i Diallom radila odličan posao, iako je prva reakcija većine bila padanje u nesvijest.
Kalik za početak nije lijevo krilo, ali je definitivno igrač s ogromnom energijom, prije svega igrač dubine kakvog Marko Livaja voli, a uvijek je poželjno slagati igru prema karakteristikama najboljeg igrača i okružiti ga komplementarnim profilima. Kalikova energija nije puka fraza, ona se sinoć odrazila kroz sposobnost da konstantno kretnjana napada prostor, najčešće zonu između stopera i desnog beka ili sredinu kao napadač (situacija kod izborenog penala za drugi gol Op.a.) i bude treći čovjek u akcijama kada se Livaja izvlači lijevo ili polulijevo, vrijedi pohvaliti prisutnost na prekidima, prebačaj za gol Uremovića i jedan odličan ulazak na drugu stativu, ipak nije igrao zbog toga, nveć zbog zračnih duela i agresivnosti na loptu. Nije Kalik najbolje lažno krilo na svijetu, ali ako ga koristiš na pravi način može donijeti puno toga.
Druga dobra stvar je agresivniji Filip Krovinović, što je s jedne strame i produkt Gattusove uloge za Kalika koji je kretnjama prena sredini na poziciju desetke (u centralnoj zoni isored stopera) otvarao lijevi halfspace za dolaske svog veznjaka koji je imao jednu lijepu akciju sa Livajom koja he završila udarcem iz 16-erca i jedan dobar udarac iz vana kojeg je obranio golman Gostsson. Uloga Krovinovića je bila puno bliža onoj pod Valdasom kada je dolazio visoko u zonu između 11 i 16 metara, nego pod Lekom kada je prvo bio postavljen previsoko, a kasnije prekonzervativno. I već kada smo kod akcija sa Livajom, taj trend se treba nastaviti, jer se igra treba organizirati da (po)najbolji igrači imaju međusobne konekcije (Kane-Son, Lewandieski-Yanal. Benzema-Vini), a ne da među njima nema nikakve komunikacije, primjer zvijezdani PSG.
Gattuso je dobro krenuo prije svega u pogledu skautinga vlastite ekipe i karakteristika igrača, naravmo u korist mu je išao i protivnik koji je limitiran kvalitetom i nije reper Hajdukovih kvaliteta, ali s druge strane može biti dobra inicijalna kapisla promjene navika igrača Hajduka koji su već dugo zatočeni u okovima sporog nogometa koji ne podrazumijeva puno kretnjj od lopte i traženja dubine. U tom smislu pred Gattusom je dug put po pitanju promjene nentaliteta igrača koji bi posljedično trebala dovesti do promjena stila igre, kada smo već kod promjena, pa i profila igrača- ovo je daleko od konačnog proizvoda, jer u kompoziciju tima se u hodu noraju uklapati: Melnjak, Žaper, Sigur, Rakitić, Bamba i eventualna pojačanja u tu priču moramo i računati i mogući odlazak Pukšatasa, jer sezona je maraton, a ne sprint!