“Život je vrutak naslade, ali s njega” pije i ološ, tu svi zdenci tatrovani”
Friedrich Nitsche je u svom najpoznatijem “Kako je govorio Zaratustra”, točnije u njegovom drugom poglavlju “Zaratustrina zborenja”” pisao o ološu, nekih 200 godina kasnije ološ je sveprisutan u medijskom prostoru, ako ste malo politički korektniji možete ih nazvati i lešinarima, neke od inih širiteljima laži od kojih u neke ni sami ne vjeruju, ili najjednostavnije medijskim radnicima.
Vijest danas konkretno u svijetu sportskog novinarstva u Hrvatskoj vezana uz blizinu i važnost, jer Hajduk je tu i važan je podjednako intelektualcima s obje strane komunikacijskog kanala, kao i Reićima i Bukovcina ovog svijeta, -nažalost ovi potonji su glasna većina i ne treba čuditi što vijest koja u naslovu sadrži epske elemente odbačenog sina/ unuka legende kluba i već kultno Hajdukovo ne pružanje prilike mladim igračima, za kompletan doživljaj falila su dva prstohvata krivljenja stranaca što naš mali nije dobio priliku i tako kao produkt svega dobijemo novu vrijednost vijest, a to je klikabilnost.
Za početak da vidimo što rade oni koji su ostali u Hajduku:
Roko Brajković-Priliku je dobio pod Gattusom, ali načelno je bolje da nije, jer od Gattusovog seljakanja od kraja klupe, preko startera u krivom kontekstu, pa je njegova suština spašena dolaskom Garcije, upravo bi cilj Hajduka morao biti da se slučajevi poput ovog ne ponavljaju.
Rokas Pukštas i Niko Sigur su kombinirano odigrali preko 150 HNL utakmica, trenutačno se nalaze u problemu, jer nisu prve opcije na svojim pozicijama, ne smijemo zaboraviti da obojica izlaze iz razdoblja u kojem ih se krivo koristilo i da svojim karakteristikama mogu donijeti puno. Njih dvojica su također dovedeni u problem čestim trenerskim smjenama
Šimun Hrgović–Nakon prve seniorske sezone “na krivoj strani” Garcia ga je vratio lijevo i izgleda kao prvi pick za lijevog beka, iza sebe.
Toni Silić-Trenutačno treći golman, dobio je priliku krajem prošle sezone.
Marko Capan-Dobivao je prilike na kapaljku kod posljednje dvojice trenera, ali kod nijednoga se nije nametnuo. Jedan od onih kojima bi druga momčad Hajduka u 1. NL dobrodošla
Noa Skoko- Imate priču Jure Vrdoljaka
U drugu kategoriju stavljamo igrače na kojima je Hajduk zaradio novac. Fokus je na dvama tandemima (Ljubičić-Biuk i Vušković-Prpić) i priči koja je ostala skrivena, odnosno tome koliko je klub dobio samo od obrambene linije:
U trećoj kategoriji su momci na kojima se nije zaradio unosan novac, ali su i dalje prvoligaški igrači (Hr, BiH Slo, Bug): prije svih su tu Škaričić i Kavelj, nešto manje Čuić i povratnik Antunović, dok je Jakir na marginama Slavena, Buljan je prvoligaški golman u slovenskom Bravu, Petrović je u Radniku iz Bijeljine, Domančić je preko HD-a došao do Posušja. Posinković do Igmana preko Fužinara i Dubrave , dok je Jurić-Petrašilo završio u Spartaku iz Varne.
Čudni su nogometni putovi, pa tako danas po terenima 1. NL gledamo: Lazara, Vladušića, Brkljaču Krolu i Vrcića, zanimljivo je to da su Letaj i Bradarić prema podacima Soccerwaya ostali bez kluba prošle sezone, kao i rezervni golman Miščević (koji je u seniorskom nogometu ima 120 minuta) i upravo s njim završavamo pregled rostera Budimirovih beba
Skrivena priča
Hajduk da nikome osim njih četvorice koji nisu više u klubu nije dao priliku, odradio je dobar posao s davanjem prilika mladim igračima iz “zlatne generacije”, pa da počnemo s destrukcijom teze nedavanju prilike “našoj dici”:
Krenut ćemo od Biuka i Ljubičića koji nisu nosili tim u Ligi Prvaka, ali su zato prije svih dobili priliku zaigrati sa seniorima i svojom drugačijošču pomoći Hajduku da izbori europske kvalifikacije, klub ih je u periodu od 18 mjeseci prodao, pr vo u Lask, pa u LAFC za 11.9 milijuna Eura (po podacima TM-a), dakle ne samo da si dao priliku mladim igračima, već si možda i posljednji put iz akademije izbacio radnog napadača i izolacijsko krilo i na kraju svega toga zaradio novac koji ti je omogućio pojačavanje kadra, zanima me je li itko od idiota koji guraju narativ o tome kako Hajduk “zapostavlja svoju dicu” zapazio od gore spomenute zime svake godine prodaje konstantno makar jednog igrača koji je imao prste u uspjehu i uz to daje ozbiljnu minutažu Siguru, Pukštasu, Hrgoviću i Prpiću o kojem ćemo kasnije, hajmo prvo početi pregled igrača koji su dobili više od 1500 minuta, izuzev Vuškovića koji je prodan nakon polusezone:
Stipe Biuk-52 ligaške utakmice (Tramezzani, Gustafsson, Dambrauskas i Karoglan)-3363 minute-43 starta (2021-22)
Marin Ljubičić-37 utakmica pod prvom trojicom spomenutih-1581 minuta, 14 startova (2021-23)
Luka Vušković-566 minuta od Lekom, 8 utakmica, 7 startova (2022-23)
Dominik Prpić- 2824, debi pod Lekom, većina od Gatusom-35 utakmica, 31 start
Hajduk tako nije pružio priliku generacijskom talentu Luki Vuškoviću, jer u Hrvatskoj svi osim Hajduka imaju dobru razvojnu strategiju i guraju mlade, zato nam je i liga od milja prozvana “Jupiler Jugoistočne Europe”, šalu na stranu Vušković je baćen pod vlak u Tudorovoj eri i možda je idealan primjer kako i kada ne treba gurati mladog igrača. ali je unatoč pogrešnom kontekstu u kojem se razvijala njegova tranzicija u seniorski nogomet je prodan Tottenhamu u sklopu deala za Perišića (11 milijuna eura), nova pružena prilika i nova prodaja, novi dokaz o tome kako je narativ promašem i maligan, uz to sve taj novac je Hajduku proknjižen istovremeno s onim od Prpićevoga transfera
Prpićev transfer podsvijesno boli sve mamićofile. jer je Hajduk osim dobre finnacijske kompenzacije (4.5 mil + 10% u odnosu na Portovu zaradu) je zaradio na igraču koji je rođen u Zagrebu i došao iz Šikićeve Lokomotive, zanima me priča li se o tome kako je Hajduk nakon Pršira, Špikića ( koji su igrali u Dinamu) i Juranoviuća uzeo Dinamu igrača iz njihovog bazena još jednog igrača na deficitarnoj poziciji, da je kojim slučajem bilo obrnuto dan-danas dalmtinski dekadenti se ne bi sklonili s Hajdukovih leđa, a njihova braća po oružju iz glavnog grada bi se javljala s idiotskim pamfletima poput ovog. Pratite li slijed događaja, shvaitt će te da je je Hajduk iz uže obrane izvukao, ne samo odličan novac. već je i dobio dva moderna beka koja su se duže od jedne sezone zadržala u klubu i imaju prodajni potencijal. Zarad Vuškovića i Prpića, ovoga svijeta priliku nije dobio Luka Bradarić, ili Šakričić, ali to je sasvim razumljivo isto kao i što je razumljivo da Đolonga nije dobio priliku prije Sigura, jer je Hajduk u prethodne tri sezone pored Sigura desmo imao dva bolja i dokazanija igrača od Đolonge, prvo Moufija, pa Karačića, ako to nekome nije jasno, onda ne znam koliko trebam dobro nacrtati da bi im bude jasno. Pregled uloga i minutaža obrambenih igrača i golmana završavamo sa Silićem koji je pokazao da je igrač za seniorski nogomet, i ako Hajduk ne zaradi Letičin novac za njega, mogao bi dobizi golmana za rotaciju, sjatimo se da je u dva navrata u posljedniih 5 godina Hajduk imao problema sa drugim golmanom, taj problem je sa Silićem rješen, mada se može argumentirati o njemu kao o “jedinici”.
Uzimajući u obzir sve Hajdukove probleme s čestim promjenama različitih profila trenera, lošom internom komunikacijom koja se pretakala u lošu eksternu, pa se događalo da krivi treneri dobivaju povjerenje., što se najviše vidjelo na Gattusovom primjeru, Hajduk je na kraju dana odradio dobar posao prije svega prodajom mladih igrača, ali daleko je od toga da treba slavodobitno trljati ruke i hvalisati se transferima, treba raditi na stvaranju uvjeta za nastajanje ne samo novih vuškovića, ili prpića, već i Stanka Jurića ovoga svijeta, a to so bez infrastrukture teško možemo očekivati. Sekundarna je naravno druga momčad, a treća i ne najmanje važna stvar je kadroviranje ljudi po referencama i tome kako se uklapaju u klub, a ne odakle su i jesu li igrali za Hajduk. Upravo zadnje točka treba dovesti do toga da Livaji ne dovedeš Leku, a Pukštasu, .Siguru i Hrgoviću, Gattusa.
Zaključak
Nisu oni ološ, jer mrze Hajduk, ološ su u ovom slučaju direktno autor koji nema hrabrosti da potpiše članak i urednik koji mu je dao zadatak od muhe napravi slona i pored zdravih očiju ostane slijep, e zato!
