Ništa je najbolji opis moje sportske 2024, to ništa se transformira u sano još veće ništa i tu gomilu ničega je teško opisati nekom tko nije emocionalno investiran u sport. Hajduk se potrudio da u roku od 4 dana završi sezonu bez trofeja, ali nije trofej povod mog navijanja za bilo koji tim ili pojedinca. Način na koji se to desilo i situacija u kojoj trener stavlja ozlijeđenog Lučića i to ne jednom, već dva puta u tri dana je bila jasan signal da su pukli međuljudski odnosi. To ke veći poraz od nedostatka igre u recentnom razdoblju, jer kada si leđima uz zid kao što je Hajduk i kada si sam protiv svih, zadnje je što trebaš igrati protiv samog sebe, a Hajduk je to napravio i pretvorio sezonu u ništa, ali ne s posljedicama koje prognoziraju potkapacitirani novinari i “analitičari”- koji su funkciju poglupljivanja ljudi shvatili maksimalno ozbiljno.
Popustila me neka tuga/depresija od Hajduka i onda je krenuo fight week Charlesa Oliveire, njegove borbe me fasciniraju i često određuju moje raspoloženje u narednih nekoliko dana. Charles se trebao boriti za titulu prošle godine, ali je zbog ozljede tijekom sparinga otpao iz revanša s Mahačevim, što mu je veliki gazda i eksploatator zamjerio, pa mu je dao famoznu “još jednu borbu do titule” i stavio ga kao šampiona koji je branio titulu u istu ravan s Gaethjeom i Poirierom koji imaju kombinirano 0-4 u borbama za titulu protiv Habiba i Charlesa. Do te ozljede Charles se borio 7 puta u 3 godine i 3 mjeseca- naravno sve je zaboravljeno. Oliveira je za nagradu dobio meč kojim ne može dobiti previše, ali može izgubiti sve, Jer u ovoj fazi karijere sano zadnji napad na titulu ima smisla, nikakav number one contender fight i to drugi puta zaredom,
Meč je u suštini bio blizak i Charles nije izgledao katastrofalno, ali i dalje nije bio onaj stari Charles, prvo zato što je Arman odlično ofenzivno hrvao čime je minirao Charlesov pritisak koji ga čini onim što je, Hrvanje i jitsa su povezani s izdržljivošću i velikom željom za pobjedom, kako? Arman je svoj uspjeh izgradio na radu između dvije duboke giljotine i na početku i na kraju meča. Prvo pobjedu je ostvario okretanjem Oliveire iz mounta nakon dvije i pol minute prve runde i time je uzeo list iz šampionove bilježnice, podsjetimo se Oliveira je u svojim pobjedama nad Chandlerom, Poirierom, Gaethjeom i Dariushom prolazi kroz teške momente (svi osim Dariusha su ga bacali u nokdaun, a Dariush ga je rušio i kontrolirao). Ima još jedna sličnost s mečom protiv Poiriera, Oliveira ga je okrenuo takedownom i kontrolom u drugoj rundi, dok je Arman jutros pokazao da može preživjeti protivnikovo najbolje i nametnuti svoj stil i vratiti meč u balans nakon izgubljene prve runde. Treća runda nam je uglavnom Armanovu kontrolu, ali jedan veteran vs newcomer moment, kada je Tsarukyan uzeo leđa Oliveiri koji je ostao miran, Tsarukyan je izgubio back control i bivši prvak ga je uhvatio u front head lock poziciju i skoro završio- budući izazivač je u stilu Volka preživio i uzeo pobjedu podijeljenom odlukom. Oliveira je ovim porazom izgubio šanse da se više ikada bori za naslov i samo kompletirao mojih 14 dana ničega.