I ksda pomislite da je UFC-ov matchmaikng užasan, oni se nekako potrude da vas uvjere u onu staru- “Uvijek može biti gore”.
i zaista može jer Dustin Poirier je i službeno idući izazivač za titulu prvaka najbolje UFC-ove divizije čiji pojas drži Islam Mahačev.
Gordijski čvor divizije je raspetljan na najgluplji mogući način, naime napad na titulu lake kategorije js dobio čovjek koji ima 0-2 (Op.a porazi rear naked chokeom od Habiba i Oliveire) u borbama za titulu i poraz od Justina Gaethjea u svojoj predzadnjoj borbi, tako da ispada da mu je pobjeda protiv Benoit Saint Denisa donijela napad na titulu- apsurdno zaista .
Nemojte me krivo shvatiti, ovo nije hejt na Dustina, dapače on je legenda igre i jedan od nosećih stupova tehnički, pa i količinom nasilja uvjerljivo najbolje divizije koju UFC konstantno usporava i obesmišljava matchmakingom..
Dakle ovaj meč možemo posmatrati i iz perspektive “davanja tittle shota” krivim borcima u krivo vrijeme-najbolji primjer je Michael Chandler koji je pobjedom nad Danom Hookerom dobio napad na titulu, dok je Beneil Dariush “za nagradu” za niz od 6 uzastopnih pobjeda dobio ulogu borca koji brani ulazak u top 5 i jedan tittle eliminator “kojeg nije smio izgubiti” između borbi sa mladim lavovima Mateuszom Gamrotom i Armanom Tsarukyanom .
Izađimo iz konteksta lake divizije i odimo do kultnog veltera u kojem se natječe samoprozvani “omiljeni borac Donalda Trumpa”, Colby Covington čovjek koji je na bazi političkog opredjeljenja i dugog jezika dobio treći napad na titulu, iako ga je po svemu zaslužio Belal Muhammad koji nije stajao sa strane da mu UFC da brobu prortiv starih rivala koji mu odgovaraju zbog toga što su sa druge strane trideesetih i u nizu poraza (Masvidal i Woodley), dok je Belal nizao Luquee (u tom trenutku bio u nizu od 4 pobjede zaredom), Bradyje (16-0) i Burnosve ( Short notice, ali velika pobjeda protiv aktivnog i testiranog bivšeg izazivača) ovoga svijeta i nije dobio zasluženi revanš sa Leonom Edwardsom ni nakon uvjerljivog poraza Colbyja od aktulnog prvaka.
Ne pišem ovo bez veze i da bih oplakivao Armana Tsarukyana, ovo pišem da vidite koliko UFC svojim potezima negira sam sebe, svoje rankinge na kojima su Tsarukyan, Muhammad i Sandhagen iznad Poiriera, Covinngtiona i Vere. Ali zbog želje da se udovolji Daninim momcima (Covingtonu i O’Malleyju) , da se Mahačevu kao Habibovom štićeniku pronađe što lakši martchup i UFC-ove tendeencije negiranja pobjedničkih nizova i upisanih velikih pobjeda boraca (OP.a. piši Olicveira i Dariush, čitaj Arman) koji se nisu slizali sa šefom dobivamo ne samo APEX Cardove koji su teški trash, već i borbe za titulu koje nemaju apsolutno nikakvog smisla,