Hajduk je nakon dugo vremena opravdao ulogu, pošto je u 23.kolu na domaćem terenu razbio Osijek (4:0) čime je napravio dobar uvod pred “sense of urgency” week u sklopu kojeg će na domaćem terenu ugostiti Rijeku u Kupu i gostovati kod Dinama u prvenstvu.
Self check
Hajduk je favorit u sutrašnjoj utakmici, ali važnije od samog rezultata je da Hajduk odigra statement game kao u prvom dijelu sezone i da počne bolje koristiti oružja pred odlučujuće bitke, ali pošto ne živimo u svijetu u kojem se promjene ne događaju brzo. Od Hajduka možemo očekivati još jednu sporu, dosadnu i neefikasnu utakmicu kojom još jednom neće pokazati da je unatoč poziciji na tablici i trenutku sezone neće pokazati da je sazrio da se bori za titulu.
Pobjeda kao i poraz je kombbinacija više okolnosti, vjerojatno zato i volimo sport. Iz te perspektive i moramo posmatrati ovu pobjedu Hajduka, jer o Osijeku je dosta toga rečeno u najavi utakmice, s tim da sam propustio jednu bitnu stvar, a to je drama oko Dantasovog ugovora koj ase direktno održava na igru, jer tim koji je u malo više od pola godine ostao bez dva graditeljs igre teško može isporučiti kvalitetan performans, naročito protiv Hajduka koji je ovog proljeća imao problema protiv ekipa koje grade igru.
Pređimo na teren koji me je žestoko demantirao, sustavni raspad gostiju se nastavio ozljedom Matkovića, igrača koji voli prostor i otvoreni teren, još jednu stvar koju Hajduk loše brani, a kada ti protivnik ostane bez oružja, onda ti je lakše da ga napadneš. Hajduk je to i učinio, simbolično prvim golom iz prekida, odnosno iz osvojene druge lopte nakon prekida koju Opta računa kao gol iz prekida, Hrgović je odličnim pasom prebacio zadnju liniju, a štoper Osijeka je zakasnio s izlaskom što je Uremovića ostavilo u igri, ovaj je u maniri rasnog strijelaca otvorio načetog gosta, Bijeli su golom najavili klinički precizno prvo poluvrijeme u kojem su realizirali sve velike prilike (3 od 3) i kaznili goste za loše reakcije na lopti (Jelinić i Cvijanović kod drugog gola) i od lopte (Cvijanović kod drugog i Jelenić kod trećeg gola), ali i to je samo jedna strana priče, jer oba gola je zabio Marko Livaja koji je klasa za sebe i pitanje je koliko igrača u HNL-u bi bilo u stanju da kazni te greške-ništa nije 100:0, većina stvari je negdje između. Suštinski je sve bilo gotovo za 25 minuta i u cijeloj priči ne smijemo zaboraviti Rokasa Pukštasa koji je svojom agresivnošću i duel igrom donio novu dinamiku igri Hajduka kojem u ovoj utakmici nisu trebale izgradnja i igra protiv presinga, već agresivnost, duel i čvrstinu i nije Hajduk bio bolji zato što nije bilo Filipa Krovinovića, već zato što je dobio drugačijost kroz Pukštasa i njegov skill set-da je Pukštas igrao uz Krovinovića bio bi sličan efekt, jer je Krov profilno sličan Ivanu Rakitića, vjerojatno to određeni novinari ne vide, jer pate od bolesti. velikih imena i svojih skučenih pogleda na nogomet.
Hajduk napokon nije pobijedio dosadom , već kadrovskim promjenama, dobrim odlukama u završnici i suhom klasom nakon 25 minuta učinio utakmicu dosadnom , taj switcch je bio potreban ekipi da se uvjeri u svoje kvalitete i da si da vjetar u leđa pred jedan od ključnih tjedana sezone i nemam problema s tim da je korpus činjenica iznesenih u ovom paragrafu demantirao moju poantu s kraja prošlotjednog teksta, jer nogomet je živa materija i ono što vrijedi danas ne treba nužno vrijediti sutra, zato i postoji vrijeme između utakmica koje otvara prostor promjenama.
Drama u šampionskim redovima
Dinamo su praktično svi proglasili prvakom nakon završetka europske epizode, ali to je njihov problem, problem tog ignorantskog stava da su oni sami na svijetu i da se za sve pita samo njih, na Rujevici se pokazalo sve suprotno i opet se može testirati teza o tome: što rade Dinamova obrana i golman od početka sezone? Jer prema footy statsu Dinamo dopušta 1.07 xg po utakmici, što znači da su dosad primili 8 golova više od očekivanog (33;25) i tu je puno veći problem od samog Mnaea kojeg se baca pod autobus, jer ljudi imaju tendenciju da od cijele šume uzmu jedno stablo i ispilaju ga do kraja. O defenzivnim problemima možete razmišljati, je r u njima je jedan veliki dio problema Dinama koji je prema riječima Joška Jeličića u srpnju, trebao biti prvak u prosincu, ali nije jer se i kod Dinama ispoljavaju unutarnji problemi i kvaliteta kadra ne može doći do izražaja zbog niza okolnosti, nije samo zbog loših reakcija uže obrane, imamo tu i efekt izostanaka nositelja osjećaja hitnosti, kao i izostanak fear factora koji je godinama bio prisutan. Sve to dovodi do panike i zamjene teza, pa su sada i suci krivi.
Rijeka je i dalje tu
Rijeka je svojim potezima van terena pokazala da nije odana ideji borbe za titulu, ali reakcijama na terenu u dvama bitnim utakmicama je stavljeno do znanja svima da je Rijeka tu. I Jedno od potencijalno jačih oružja u toj borbi bi mogli biti prekidi, jer protiv Dinama i Osijeka je ekipa Radomira Đalovića postigla tri pogotka nakon kornera, kombinacija visine njihovih štopera Radeljića (190) i Majstorovića (185), uz dobre skakače Čopa i Jankovića oplemenjuje pripremljene akcije. Daleko od toga da Rijeka ima samo prekide, ali oni bi mogli igrati veliku ulogu u utakmicama bez previše prilika kojih će do kraja prvenstva biti, jer HNL nije ultra-atraktivna i brza liga, ali je zato ekstremno ujednačena i teška za predviđanje, bar ove sezone.
Zaključak
Bitka će trajati još dugo i za Hajduk je bitno da trener prestane s floskulama o nekvaliteti svog kadra, već da kao u slučaju utakmice s Osijekom da igračima podijeli uloge u skladu s njihovim karakteristikama, da ih prestane bacati pod autobus i proširi rotaciju koja je dugo vremena bila svedena na 13 igrača. U prevedenom povratak Sigura bi trebao značiti da će on na terenu biti u ulozi u kojoj je igrao do dolaska Gattusa, a to je invertirani desni bek, te Krovinović kao starter iza Livajinih leđa, Ne treba očekivati da će trener utjeloviti u sebi unutarnjeg Ivića, ali kada je na satu 12 i 5, to znači da je vrijeme za vađenje teške artiljerije.
