Hajduk je nakon 25 od 36 kola Supersport HNL prvi na ljestvici, unatoč tome što krivim procesom dolazi do ispravnih rezultata!
Kako to?
Pitanje na koje ne mogu dati potpuni odgovor, ali krenimo od prvog poluvremena protiv Gorice. Gattuso je ponovno na klupi ostavio Filipa Krovinovića koji je u nastavku sezone do ove utakmice odigrao svega 241 od mogućih 630 minuta, što je premalo kada izmemo u obzir koliko je bitan za igru. Shodno Krovovom ostanku na klupi nismo dobili odgovor na pitanje: kako bi to izgledalo s Krovom na 10? Dobili smo odgovor kako izgleda bez njega i Livaje, otprilike kao ekipa koja se bori za opstanak i igra kući protiv kandidata za titulu, Jer Bijeli su u prvom poluvremenu imali 38 % lošeg posjeda koji se često svodio na duge lopte i traženje Šege da kroz izolaciju na krilu napravi višak, sve i da to prođe, nije bilo dovoljno meta u kaznenom prostoru, jer Mlakar nije Livaja, ni visinom, ni konstitucijom, pa ne treba ni čuditi, što je prvo poluvrijeme završeno samo s dva točna centaršuta i svega 5 dodira igrača Hajduka u kaznenom prostoru protivnika, od kojih su dva bila Sigurovo dodavanje i Mlakarov udarac za gol. Poprilično dobar podsjetnik na prvo poljudsko poluvrijeme proljetne utakmice s Varaždinom. Pouka ista, sve radimo krivo, ali rezultat je dobar i idemo dalje. Da ne bi bila copy-paste utakmica, potrudila se Gorica koja je za razliku od Varaždina zabijala golove, ali nespretnost (ruka Elezijai nesreća (ofsajd Čuića) su je austavili u eksploataciji rupa u Hajdukovoj obrani centralnih zona koja dovodi do loše obrane od lopte (slučaj Fruk-Djouahra se ponovio, samo sa. sretmijim ishodom po Bijele). Gosti su to dobro prepoznavali i znali su kako napadati, ali nedostatak sreće i individualne kvalitete ih je udaljio od bodova, a ne sudac Lovrić.
Naslovi tipa VARljiva pobjeda dolaze iz redova nekadašnjeg medijskog partnera kluba, pored takvih “domaćih prijatelja” neprijateljski prodinamovski mainstream nam nije potreban. To ciljano usmjeravanje priče da se Hajduku pomaže dolazi s jedne strane od Dinamovaca koji su zaboravili kako je Dinamo kao državni projekt dobio i kasnije utvrdio poziciju hegemona. I od “velikih Hajdukovaca” (P.s. među kojima slabo da ima čovjek). koji pate od kompleksa “velikog gazde” i “treba im jedan Mamić” narativa, dok je bio njihov Zdravko u klubu nisu im smetali Hajdukovi suci, jer “pošteno su se osvajale titule” i žderala se janjetina i ispijalo vino na klupski račun- takav mentalitet vodi u sunovrat i zato sam vas pozvao da promislite tko nas namjerno zaglupljuje i tko pokušava prebacivanjem loptice krivnje na Hajdukovu stranu i time sakriti / prebrisati 30 i kusur godina monopolizma i besramne povlaštenosti.
Hajduk je u nastavku sve prelomio dalekometnim golom Hrgovića, ali to nije suštinski promijenilo priču o tvrdoglavosti trenera, lošim zamjenama koje se ponavljaju od početka proljetnog dijela sezone i krivom procesu dolaska do dobrog rezultata.
Prvo se pri vodstvu 1-0 na domaćem terenu protiv Gorice ideš braniti, vađenjem Durdova i uvođenjem Pukštasa, vraćaš Sigura na desno krilo, a Krovinovića ponovo guraš rame uz rane s Rakitićem kojeg cijediš od Slaven Belupa naovamo i to u utakmici u kojoj imaš propuh između linija i znaš da u datom kontekstu ne mogu igrati skupa na pozicijama zadnjih veznih, Kao šlag na tortu kod 2-0 na terenu ostaje Uremović kojem prijeti treći žuti i neigranje protiv Rijeke, ali ne s terena povlači Šegu i uvodi Eleza da utvrdi bedem ispred Lučića, dok ulazak Trajkovskog koji ima veći stomak od mene i to umjesto Mlakara neću komentirati, jer fizičko stanje bivšeg nogometaša govori više od 1000 riječi-ne, ovo nije analiza, ovo je rezime svih frustracija doživljenih tijekom 90 minuta.
Da paradoks bude veći pred derbi na Rujevici, Hajduk je prestigao Rijeku koja je domaćim remijem protiv Šibenika napravila klasično hajdučko samobujstvo iz zasjede i time uspjela poništiti moju tezu da je najveći pobjednik derbija, dapače uspjela se ovim rezultatom vratiti na početno stajalište da je prijelaznim rokom odbila borbu za titulu koja je kada sagledamo okolnosti realnija nego prošle sezone.
Što je s Dinamom? Dinamo se bez Petkovića smiješka iz prikrajka i zahvaljuje Rijeci i Hajduku što ga nisu ubili, dapače tim Fabija Cannavara se pobjedom u Koprivnici doveo u situaciju da pobjedom protiv Lokomotive iskoristi međusobni duel Hajduka i RIjeke i time najavi paklenu završnicu prvenstva.
Zaključak
Hajduk uz veliku dozu straha svog trenera je uspio pobijediti mentalitetom malog kluba, a pred Rijeku se postavljaju tri pitanja.
1.Može li Livaja nakon utakmice pauze uzeti tim na svoja leđa i pokazati još jednom da je najbolji igrač lige?
2.Može li Hajduk zakrpati rupe, prije svega u obrani od lopte?
3.Mogu li ja odustati od traženja pravde za Krovinovića i zašto ne?
11 kola borbe je pred nama, pozicija obećava, igra često frustrira, ali ne zaboravimo da se utrci šepavaca, nameće onaj koji najmanje sebe spotiče i tom mišlju se trebamo voditi svi skupa, jer šansa za titulu je realna priča!
