Hajduk protiv Varaždina na terenu nije pružio ništa, moguće je da je i ništa eufemizam, ali kako je moguće da to ništa Hajduk održava ne pri vrhu, već ga vraća na prvo mjesto nakon 21. kola?
Od subote navečer do ponedjeljka ujutro se promijenilo puno toga, prvo je oslabljena Rijeka kod kuće izgubila od Istre (0:1), pa se Dinamo pobrinuo za “Big drama show” smjenom sportskog direktora Marka Marića potvrdio tezu da “Dinamo neće profunkcionirati sam od sebe”, jer nogomet ne funkcionira tako.
Neće, jer se Dinamu polako počinju naplaćivati “stari dugovi”, odnosno događa mu se oni što se događalo Hajduku, da se problemi van terena i borbe interesnih skupina u i oko kluba počinju odražavati na rezultate na terenu. Doduše ne manifestira se na isti način kao kod Hajduka koji je ispao od Gzire, ali Dinamo je imao svojih mini Gzira koje su korak po korak dovele do smjene sportskog direktora Marića. Samo što se to u indeksima i večernjim listovima ovog svijeta ne predstavlja kao “Potres na Maksimiru, već kao nužna smjena, klasično spinanje u rangu onog “Hajduku pomažu suci kao Mamićevom Dinamu nekada” i taj obrazac preuveličavanja Hajdukovih i minoriziranju Dinamovih problema je uobičajen kao i amnezija po pitanju toga kako je Dinamo postao hegemon. U stvaranju narativa o raspadajućem Hajduku medijima pomažu bivši igrači Hajduka koji nisu ništa više od korisnih budala, ali budala koje odrađuju jaku dobru ulogu u prikrivanju toga da “Ne cvate cveće ni u njihovo preduzeće” upiranjem prsta prema Hajduku
Problemi su puno dublji od toga tko je trener ili tko je sportski direktor. Dinamo se uči demokraciji od koje je cijepljen 30 i kusur godina, jer Zajec nije ni Tuđman, ni Canjuga, ni Mamić, a samim time što nije hegemon i ne drži pod kontrolom ništa osim medija koji su u klupskoj službi od prvog hrvatskog predsjednika, pa se izostanak totalne kontrole Dinana nad ostalim faktorima uspjeha kluba (savez, navijače i ligu), počinju osjećati na terenu, na kojem postaje sve teže prikrivati unutarnja previranja. Nije Dinamo odjednom postao pošten klub, ali nije ni klub koji prvenstvo počinje s 12 bodova prednosti, a to je u kontekstu trenutačnog HNL-a ogromna razlika. Utrka za titulu je nažalost po propovjednike velikog Dinama i vječno raspadajućeg Hajduka daleko od gotove, one kojima ova ekipa nema garda bih podsjetio da je Hajduk u 6 utakmica protiv klubova velike četvorke osvojio 12 bodova uz dvije pobjede protiv Dinama koji je s trojicom trenera na klupi upisao samo jednu pobjedu, što je bilo dovoljno za pet od mogućeg 21 boda, ili se to nije desilo?
Amnezija vlada u njihovim redovima, pa su u zazivanju ponavljanja prošlogodišnjeg preokreta zaboravili da se najbolji i najvažniji igrač Dinama Bruno Petković u drugoj polusezoni još nije pojavio na terenu i da njegov status utječe na ekipu kojoj nedostaje lider, a treneru centralna figura sistema, Dinamo je ovo sezone s Petkovićem osvojio 14 od mogućih 30 bodova (1.4 po utakmici), dok su bez njega na prosjeku od 1.9 bodova, odnosno 21 bodu iz 11 mečeva. Nitko ne može garantirati da će njegovim povratkom Dinamo automatski biti bolji, jer pitanje u kakvom je psihofizičkom stanju nakon duge pauze. Pored neizvjesnosti oko povratka Petkovića, Cannavara muči ozljeda Josipa Mišića koji će prema informacijama dostupnima iz medija izostati 4 tjedna, odnosno neće ga biti u derbijima s Rijekom na Rujevici i Hajdukom na Maksimiru. Kako slagati igru bez najvažnijeg dvojca nisu se zapitali, bavili su se gardom igrača Hajduka..
Zaključak
Kreiranje paralelne stvarnosti i nametanje tema su dokaz panike u suparničkim redovima, daleko od toga da je Hajduk goropadan na terenu i plijeni igrom, ali prvi je na ljestvici, što je s obzirom na fazu sezone i Dinamove turbulencije dovoljno da se krene sa spinovima i stavljanjem svojih problema pod tepih. Strah je toliki da se i Lokomotiva trese.
