29. kolo jedne od najboljih liga na svijetu nam je donijelo novu promjenu na vrhu ljestvice, nakon je Rijeka kasnim pogotkom Menala s igračem manje pobijedila Varaždin (1:0), a Hajduk se vratio onoj staroj: “Kad je fešta” i pred 24000 na Poljudu odigrao samo 1-1 s Lokomotivom i to kasnim golom Aleksandra Trajkovskog, koji je Lokomotivi postao dušman, otprilike kao Mudražija, Hajduku. Makedonskom veteranu je ovo šesti gol protiv Lokomotive, drugi ove sezone, što je za rubriku “vjerovali, ili ne”, a posebno na težini dobiva kada uzmemo u obzir da je istim “Sekin Veliki brat” ostavljen na tri utakmice iza Hajduka i time je donekle umanjena šteta domaćeg kiksa. Zadnji, ali ne najmanje važan akter utrke, medijski mezimac iz Maksimira je na domaćem terenu očekivano dobio Osijek (2:0) i time najavio renesansu nakon smjene Cannavara, jer ako vjerovati njihovim ksenofobima: “Problem je u stranom treneru i prevelikom broju promašenih stranaca, nije problem u tome što si potrošio dvojicu domaćih trenera, a domaća pojačanja (Belcar, Galešić i Pjaca) ti nisu donijela razliku za novac koji su plaćeni’”.
Ako ste pomislili da je ovo još jedna kolumna o Hajduku, Dinamu i Rijeci- prevarili ste se, jer ovog ponedjeljka se bavim isključivo Hajdukom i njegovim problemima!
Self Check
Gennaro Gattuso je treću utakmicu za redom započeo s Rokom Brajkovićem, nakon što je protiv Šibenika počeo na desnom krilu, zadnje dvije utakmice (Slaven i Lokomotivu) je mijenjao Michellea Šegu na lijevom. Odluka Gattusa je očekivana iz perspektive njegovih predodžbi; kako bi trebalo koristiti pojedine igrače, određenih uloga de drži dugoročno, pa prečesto gledamo Dialloa visoko ili u međulinijskom prostoru, a Sigura više ne gledamo na desnom krilu, od toga de u međuvremenu odustalo. Ali da Gattuso ostane vjeran sebi morao je izmisliti Brajkovića, kako bi ugasio Šegu koji je doveden da bude prvo lijevo krilo, a ne da bude alternativa igraču koji do utakmice 17. Kola s Rijekom na Poljudu nije imao niti minute na terenu, a do spomenutog Šibenika, niti jedan start. Nije problem u Brajkoviću, već je problem u tome što Šego profilno bolje odgovara Hajduku, a to trener ne prepoznaje, već zbog svojih navika “izmišlja toplu vodu” i smanjuje svom timu šanse za pobjedu. Šego bi svojom igrom 1 na 1 u postavljenom napadu donosio opasnost po lijevoj strani, dok bi u tranziciji bio još jedna napadačka opcija koja može tražiti dubinu, što protivniku stvara dodatne probleme, jer bi Šego startao uz Bambu i Rusyna koji imaju dobar osjećaj za napadanje prostora, a u Livaji i Rakitiću bi imali ljude koji bi ih gađali na otvorenom terenu, svaki naravno svojim stilom. Nitko ne tvrdi da bi Lokomotiva samo stajala i brojala golove u svojoj mreži, već samo želim dočarati koliko se Šegin skill set uklapa u Hajdukove potrebe na sinoćnjoj utakmici. I da ne zaboravim, Šego je defenzivno bolji od Brajkovića, sposoban je da se spusti dolje i pomogne Diallou kada to zatreba, nije Šego world-beater, ali je zato dobar fit za ofenzivnu liniju Bijelih.
Drugi problem u kontekstu izbora igrača za početnu postavu je bio izostanak Rokasa Pukštasa i to je također problem trenera, jer Gattuso je već triput ove sezone igrao protiv Lokomotive i trebao se upoznati sa stilom igre i profilima protivničkih igrača, pa je u skladu s time trebao usluge Pukštasa koji fizički (skok igrom i duelom generalno može odgovoriti paru zadnjih veznih Lokomotive, a utrčavanjima iz drugog plana biti još jedan igrač više u završnici. Priprema utakmice je u ovom slučaju zakazala, a nije smjela, jer uzorak je tu, ne samo iz međusobnih utakmica s Lokomotivom, već i iz toga što su gosti odigrali dosad u prvenstvu.
Pogreške se svima događaju, ali zabrinjavajuće je kada trener u kritičnom dijelu sezone ponavlja iste greške prilikom selekcije prvih 11, kao da i dalje nije upoznao kadar i kao da je dobio amneziju, pa je zaboravio priču o pojačanjima s kraja 2024, ali zalud mu je plaćeno jedno od njih (Šego), ako ga uvodi s klupe, s Pukštasom je drugi problem, on je od klupskog projekta sveden na epizodnog igrača (skoro 400 minuta manje od Kalika), što je vjerojatno najštetniji utjecaj trenera na klub, jer Hajduk živi od prodaje, a igrača ne možeš prodati po cijeni kojoj si zamislio, ako je odigrao svega 44.2 % mogućih minuta (11123/2520), dakle nakon 10 mjeseci u klubu trener nije upoznat s poslovnom suštinom kluba. Za to su odgovorni bivši sportski direktor koji ga je doveo, sadašnji s kojim surađuje i kojem je novac za pojačanja potreban i u punom krugu hajdučkog ludila je loša interna komunikacija ostala problematična, unatoč kadrovskim promjenama.
Loša interna komunikacija dovodi do loše eksterne komunikacije koja se manifestira kroz višemjesečno trenerovo odbijanje uloge favorita u “malim utakmicama”, koje je kasnije prešlo u odbijanje preuzimanja uloge jednog od favorita za titulu, u trenutku kada si tri utakmice ispred Dinama, to nije u rangu Kalinićeve “nemamo šansu za titulu”, ali je nedopustivo i nije samo trenerov propust, jer krivica je u ovom slučaju kolektivna.
Iluzorno je očekivati Gattusovu promjenu u komunikaciji, prestanak preuveličavanja težine protivnika i ubacivanje veznika u rečenicu prilikom najave utakmice, tipa: “Varaždin je dobra ekipa, njihove kvalitete su te i te, ali mi smo favoriti i idemo po važne bodove u borbi za titulu”. Ali bilo bi dobro da se dogodi, jer bi time Hajdukov trener Gattuso karakterno rekreirao svog mlađeg sebe, onog koji se nije skrivao iza floskula, već je djelima pokazivao što misli u i kako vidi svoju ulogu.
Zaključak
Lokomotiva je prošlo svršeno vrijeme i iz tog remija igrači stručni stožer na čelu s trenerom trebaju izvući pouke i uz bolju pripremu otići na megdan Varaždinu, koji nije “Barcelona” u smislu opasnosti koje prezentira, ali je za Hajduk prvo u redu od sedam finala u kojima se mora postaviti kao favorit koji dolazi po puni plijen.
