Hajduk ni ove sezone neće osvojiti Kup, ali priča o prvenstvu je nakon Maksimira i dalje aktualna, što je manje-više očekivano, jer jedna utakmica ne može biti kolosalna za ishod prvenstva, koliko god da ona nosila svoju težinu, do kraja prvenstva je dovoljno vremena da se ta greška ispravi.
Self check
Da krenemo od Rijeke koja je bila Hajdukov regres na staro, prije svega rezultatski, jer Rijeka i kup izuzev Valdesovog finala u pravilu bude loše uspomene i potvrdu Milovićev d“kada je fešta” i iz te perspektive je poraz korak unazad kada gledano utakmicu kao potvrdu dobro odrađenog posla protiv Osijeka i setup za maksimirski derbi. Rijekina drugačijost o kojoj sam htio pisati u zadnjoj kolumni, ali sam se opredijelio za drugačiju interpretaciju Đalovićeve ekipe je bila problematična za Hajduk. Drugačijost se odražava kroz sposobnost da se iskoristi Djouahrinu brzina kroz napadanje prostora oplemeni njegova vrijednost, kao i Frukov pravovremeni pas i kazni Hajdukovu lošu obranu od lopte i utrči iza Melnjakovih leđa. Drugi gol je bio ponovno brutalno kažnjavanje izgubljene lopte i loše defenzivne tranzicije Bijelih, a Fruk je pokazao da razumije prostor, ne samo kroz pas, već i kroz pravovremeno napadanje dubine i Rijeka je suštinski sve riješila svojom okomitošću i sposobnošću da razumijevanjem prostora iskažu odanost ideji koju je instalirao trener Jakirović. I poanta pobjeđivanja stoji u kažnjavanju protivničkih grešaka, najzorniji primjeri toga su zadnje dvije utakmice Hajduka pred derbi na Maksimiru koje mogu ući u definiciju “kako završiti utakmicu, prije nego što je počela”.
Prije prelaska na derbi bih se samo osvrnuo na greške Prpića, nije problem kada pogriješi u izgradnji igre i protivnik presiječe njegov okomiti pas, problem je kada ga nema u defenzivnoj tranziciji i kada je Rakitić bliži igraču od njega. Možemo debatirati o tome, je li Lučić mogao bolje reagirati, ali ako ga dvaput ostaviš na streljani protiv Rijeke, veća je šansa da će ga oni kazniti, kada to već nisu igrači Istre na drugom poluvremenu na Drosini. Hajduk je dakle u Kupu napravio korak unatrag, ali u Zagrebu je bika prilika za popravni.
Popravni i da se proba nešto novo, možda za početak da se oslobodi Filip Krovinović, ali moji idealistički pogledi na nogomet se nisu ostvarili, jer je Gattuso bio odan svom zaboravljanju Krovinovića u proljetnom dijelu sezone, vjerojatno je bio vođen svojom logikom, ako je nešto funkcioniralo protiv Osijeka na Poljudu, funkcionirat će i protiv Dinana na Maksimiru, ali Pukštas nije funkcionirao, baš zbog toga što Dinamo nije Osijek i Pukštas je profilno bliži Kaliku, nego Krovinoviću i bila je potreba za Krovinovićem, kako u izgradnji, tako i u ulascima iz drugog plana, a stabilnost se mogla dobiti i sa Sigurom koji bi s desnog beka ulazio kao dodatni vezni, dok se u teoriji desno mogao staviti Biuk koji ima brzinu da u tranziciji napadne KTC-a, ali jaz između teorije i prakse je ponekad i manji izmetu očekivanja da će određeni igrači dobiti svoje uloge i realnosti u kojoj se ne mijenja puno toga. Pa smo shodno tome dobili sve po starom i Krova na klupi. Hajdukov veznjak se nakon izjednačujućeg gola osvrnuo na ulogu koju bi trebao imati!
“Bolje se snalazim bliže golu” – rekao je Hajdukov Zagrepčanin
Krovinović je simbol krivog korištenja igrača Hajduka, zbog toga djelomično i dolazi do krive interpretacije Krovinovića u široj javnosti, jer kada ne igraš na svojoj poziciji i u svojoj ulozi, ili kao u recentnom razdoblju ne igraš nikako, teško da možeš pokazati svoju pravu vrijednost. Najveći misterij će ostati zašto je Krovinović pao u nemilost trenera, jer po renomeu, kvaliteti, pristupu i plaći definitivno nije rezervna opcija.
Rješenje Krovinovićevog problema je jedan od preduvjeta uspjeha Bijelih u narednih 12 kola. Hajduk približavanjem Krovinovića Livaju dobiva njihovu češću komunikaciju i ispunjenju Filipove suštine.
Panika u Makimirskoj prašumi
Hajduk nije u punoj mjeri iskoristio Dinamovog igrača manje zadnjih 40 minuta i 10-ak minuta dvojicu viška, najviše zahvaljujući trenerovoj tvrdoglavosti i obrascu lošeg mijenjanja igrača koji ga prati ovog proljeća, prije svega slanje Šege na klupu nakon crvenog kartona Ristovskom, bio je idealna prilika da se napadne Dinamova desna strana, kroz izolaciju i ubačaje, kako bi se povratnim loptama i ubačajima kreirale situacije za utrčavanjima eksploatirala ozonska rupa u Dinamovim centralnim zonama, gol koji je pao s desne strane je najbolji primjer toga, kako treba napasti grogirani Dinamo. O stanju u kojem se nalaze govori ponašanje s kraja utakmice, kada prvo na brutalni start Galešića koji flying front kickom udara Lučića pomoćni trener govori sucu Ercegu da “ovo nije balet”, da bi nakon isključenja okrenuli taktikama seoskog fudbala i ubacivanjem lopti na teren stvarali konfuziju. Ne trebamo od toga raditi dramu, jer su to igrači kluba koji su naučeni na povlašteni status i institucionalnu zaštitu, nisu ni u ludilu očekivali da će im Erceg podijeliti dva crvena i da će kod 2-2 u sudačkoj nadoknadi biti prisiljeni da svim silama brane gol, da im najveći rival ne bi pobjegao na +9. Sav strah njihovih medijskih zaštitnika koji su pisali o raspadu Hajduka se preselio na teren i manifestirao kroz njihovo ponašanje, ali paradoksalno Dinamo je najveći kratkoročno pobjednik kola, pošto je preživio derbi, a Rijeka je ostala bez municije u Gorici. Panični Dinamo bez Galešića i Ristovskog ide na noge Slavenu, Hajduk bez Livaje dočekuje Goricu, dok Rijeka ima zicer protiv Šibenika.
Prave posljedice derbija ćemo saznati u idućoj kolumni i postoji mogućnost da je unatoč statusu quo nakon derbija najveći pobjednik Rijeka, jer u kadrovski najboljem stanju dočekuje najlošijeg protivnika.
Zaključak
Hajduk je osigurao bolji međusobni skor s Dinamom, ali to mu ne znači ništa ako “chokea” protiv Gorice koju će biti teško probiti bez Livaje, pa se pred utakmicu otvaraju se tri pitanja:
1.Tko će biti prvi napadač ekipe i kako će se protivnik spremiti za njega?
2. Vraća li se Krovinović u prvih 11?
3. Kako će izgledati Hajduk u utakmici koju mora pobijediti?
Maratonska utrka šepavaca će trajati još dugo, oboružajte se strpljenjem i zadržite bar malo razuma, trebat će vam!
