HML tjedan iza nas je bio vrlo zanimljiv i podsjetio nas je na moju staru tezu da je HNL kao vjerna žena u tridesetogodišnjem braku.
Self check
Trener Gattuso je dao odgovor na pitanje kako bi Hajduk izgledao a Krovinovićem na deseci, ali moramo uzeti u obzir da ga je stavio u krivi kontekst, jer Hajduk do Rujevice nije istrčao na teren sa Sigurom i Rakitićem kao šesticama i Kalikom na desnom krilu, tim manevrom je s jedne strane izgubio širinu u napadu, s druge strane “utopio” Hrgovića koji nije dobio pomoć u borbi s Devetakom i Djouahrom koji su ponovno bili najveća opasnost po Hajdukov gol, sukus svega je da Gattuso ponovno nije naučio lekciju i izborom igrača ostavio Rijeci prostor da iskoristi svoju dominantnu stranu. (P.S. Objasnio je Miho mehanizam koji je Rijeka koristila u otvaranju igre). I drugi veliki problem je bila obrana prekida, lako je sada biti general nakon bitke i upirati prste u pojedince, puno veći problem je priprema utakmice u kojoj se trebalo naglasiti da u utakmici bez puno prilika kakva je bila i ova zatvori još jedna snaga protivnika, a to je upravo prekid, jer Rijeka je u zadnja tri ligaška derbija postizala gol iz prekida, u nedjelju je po drugi put zabila dva. Tako da neki argument “zabili su nam dvaput iz prekida” ne stoji, jer prekid je dio igre.
Sastavni dio igre, naročito u krucijalnom dijelu sezone u HNL-u u ovom su suci, kako na terenu tako i naravno oni u VAR sobi. zanimljivo je da je čovjek u VAR-u, tituliran kao Hajdukov sudac, inače sudačka organizacija je poznata po tome da obučava suce koji guraju Hajduka, pored Tovarića su na terene zadnjih godina poslali Ercega, Čulinu i Čuljka, a kada njima dodamo stare prijatelje Hajduka Pajača, Jovića i Zebeca dobivamo i hajdučku hegemoniju i poguranac kojeg klub ima još od vremena kada je Valdas Dambrauskas bio trener. U tom pomaganju Hajduku su se umorili, pa su odlučili odsuditi jednu utakmicu za anale, ali ako je za vjerovati medijima i hajdučkoj komisiji- Bel je odsudio bez greške. Takva unisonost mišljenja i djelovanja nije viđena ni u Sjevernoj Koreji. Svi kao da prate riječi Tatinog poslanika, Božidara Šikića.
‘Ne želim ti dati ruku jer pričaš previše. Igrao si nogomet i razumiješ, znaš jako dobro situaciju. Uvijek pričaš loše o igračima, nemam poštovanja za tebe’- rekao je Gattuso Jošku Jeličiću u MAX Sport studiju nakon utakmice..
Trener Hajduka dobro poznaje Jeličićev loš humor pomiješan s rasizmom i ksenofobijom, kao i nedostatak poštovanja prema igračima, a sad je ranije bio nogometaš- jedini problem u ovoj priči je što je Gattuso ovu tiradu trebao sačuvati za pobjedu u derbiju, a ne nakon poraza uz lošu igru. S druge strane Jeličić koji već godinama napada Hajduk, neovisno o tome gdje radio je zaslužio svoju porciju kritika, jer njegovo ponašanje je nedolični za medijski prostor, sramotno je da svoje nogometno. znanje kojeg ima više Tomislava Ivkovića podređuje niskim kafanskim strastima i onda se na kraju priče brani time da je veći Hajdukovac od Gattusa- niti je Hajdukovac, niti je analitičar, samo je tribun priprostih desničara kojih ima sve više.
Filijala ostaje vjerna do kraja
Božidar Šikić je u međuvremenu izjavio da je interes hrvatskog nogometa da Dinamo bude prvak i nitko iz redova maksimirskih medija u rasponu od HANZA medije do Večernjaka nije vidio ništa sporno u tome, jer ako su mogli 15 godina n pričati o kartelizaciji koja je produkt monopola, zašto bi im smetala jedna izjava sudionika “lifrannja” igrača i svođenje ljudi na žetone kojima se trguje za stolom, bez iznimke tko vladao Maksimirom, obrasci ostaju isti:
1.Kulenović (Dinamo-Lokomotiva-Dinamo), nije u jednom momentu znao za koga igra, jer s posudbe u Lokomotivi vraćen u Dinamo, pa poslan u Lokomotivu s kojom je počeo sezonu, da bi ga Dinamo vratio početkom rujna 2023.
2.Živković (Lokomotiva-transfer u Dinamo- Lokomotiva) prošle zime je predstavljen kao veliko pojačanje, da bi se naljeto u Lokomotivu vratio besplatno.
3. Mudražija (Lokomotiva-Dinamo) da bi se potvrdili dobri odnosi Šikića s novom vlašću u Maksimiru branitelj interesa hrvatskog nogometa je pred “gradski derbi” dogovorio transfer Mudražije u ekipu koja na njegovim pozicijama ima žestoku konkurenciju i nitko mu ne može jamčiti ulogu iz Lokomotive, kao ni dugotrajni boravak u Plavom dresu. Transfer možda s kadrovskog aspekta nije imao smisla, ali tajming je savršen, kao i izjava Mudražije u stilu dobili bi nas i bez mene govore sve o mentalitetu lige i incestuoznom odnosu dvaju klubova koji igraju isto natjecanje.
4. Čavlina (slično slučaju Nevistića koji je došao iz Rijeke)-prošlog ljeta je došao u Dinamo, ako klubu nije bio nasušno potreban, pa je isto kao i Nevistić poslan dalje, s jednom razlikom što je sadašnja jedinica Dinama poslana u Lokomotivu, a Čavlina u Osijek. Tako da ostaje za pratiti razvoj Čavlinine karijere. P.S. Ovo je samo dio šeme, ako bude potrebe povlačiti ovu temu, razradit ću je detaljnije, jer je jako važna za poznavanje HNL-a.
Ako je išta ostalo iza Mamića, to je Lokomotiva koja je unatoč većem broju pobjeda, nego prvih godina ostala vjerna svom starijem bratu i kad je gusto, ona je tu da mu pokaže zahvalnost na svom bivstvovanju u HNL-u i na terenu i izvan njega, nađite si nekoga u životu, tko će biti uz vas kao Lokomotiva uz Dinamo.
Zaključak
Cirkus se vratio u grad i to u svom najboljem izdanju da nas podsjeti na razliku između HNL-a i normalnih liga, Dinamo je u jednom kolu uspio zadržati snove o naslovu i zahvaliti Hajduku i Rijeci na svim poklonima od početka proljeća naovamo, jer ako ne ubiješ kralja, ustat će- Hajduk ga nije ubio na Maksimiru, a porazom dva tjedna kasnije ga je uskrsnuo i sada u završnu bitku kreće sam protiv svih, ali prije toga mora sve učiniti da ne bude sam sebi protivnik.
