Reprezentativna pauza je donijela novi val mržnje prema Hajduku i novu dozu suludih narativa o Perišiću kao žrtvi navijača Hajduka i nezasluženim zvižducima koje dobiva na Poljudu, ali od ljudi Modrićevog pamćenja i Štimčevog morala de drugačije ne može očekivati!
Zašto zviždite legendi?
Organizirati utakmicu na Poljudu s očekivanjem da će ga se “ cvećem dočekati” i nakon toga još stavljati istoga u ulogu žrtve je dokaz teze o kolektivnoj amneziji, odnosno o modrićevskom pamćenju mainstreama koji je plitak kao Jeličićev humor i jednoličan kao HNS.
Perišićev kratki boravak u Hajduku je bio samo završna faza njegovog oporavka od ozlijede, a ljubav i želju za završetkom karijere u klubu svog djetinjstva je pokazao ugrađivanjem klauzule koja mu omogućava odlazak ako se klub ne plasira u Europu, vjerojatno su dementni mediji i to zaboravili, ali nisu zaboravili narativ “Hajduku nije valjao”, on je vječan.
Vječan je jer su ljudi površni, a mediji konstantno kreiraju narative o zločestom i nesposobnom Hajduku koji ne prepoznaje lokalne talente (P. S. To u Dinamu ne rade) i u ovom slučaju mu ne valja ni legenda hrvatske reprezentacije, pa ga trener tjera iz kluba. Samo što u tumačenju te priče publika radi veliku grešku, a to je da je važno: Tko to govori?
1. Novinari i njihovi nadređeni koji su prije nekoliko mjeseci propovijedali o tome kako je Perišić gotov inu Hajduk je došao završiti karijeru. Što se uklapa u narativ o Hajduku kao skupini veterana.
2. Maksimirski novinari/pr-ovci koji sistemski guraju mržnju prema Splitu i Hajduku, a kada se djelići te mržnje kroz zvižduke vrati Perišiću, a ne cijeloj reprezentaciji, tada nastaje veliki problem i Perišić od prevaranta postaje žrtvom. Zamjena teza je specijalitet hrvatske medijske kuhinje.
3. Dolazi i od dijela medija koji nisu mainstream, ali svojim izborom naslova i guranjem određenih narativa, poput ovog idu uz dlaku mainstreamu-što je njihov poraz.
Svaki zvižduk kojeg je Perišić dobio je zaslužen, jer je svojim ponašanjem za vrijeme boravka u Hajduku, kao i klauzulom uključenom u isti iznevjerio svoju priču o povratku u klub, jer nije se vratio da pomogne klubu, nego da pomogne sebi i da na stanici između Spursa i novog europskog angažmana skupi poneku minutu i iz te jednadžbe ne smijemo isključiti ni reprezentaciju, jer je u Splitu bio Daliću u vidnom polju.
“Perišić je bio moriviran”
U petak navečer sam se ugodno smjestio kod prijatelja i prilikom našeg razgovora sam jednim uhom načuo da je autor priloga rekao da je Perišić bio motiviran zvižducima kojeg je dobio od dijela publike, što me je ponukalo da prijatelja zamolim da ugasi televiziju, a mene da nekoliko dana kasnije to iskoristim kao uvid u drugu glavu kolumne.
Razloge narativa, kao izbor sam naveo gore, ali još jedna stvar me posebno fascinirala-kako to da nitko nije spomenuo Dalićevu zamjenu Perišićeve pozicije koje je utjecala na performans, jer prvo je Digne lakši matchup od Koundéa koji igra na drugoj strani, a i od Thea koji je napadački puno opasniji od njega, pa samim time je Perišić imao puno manje defenzivnih zadataka, dva i dva daju četiri. pa je Perišić na desnom krilu bio prevaga kakva vrlo vjerojatno ne bi bio da je startao na lijevom i tada se o motiviranom Perišiću ne bi ni pričalo, već bi priča skrenula ka “ukletom Poljudu”.
Nitko od mainstream junaka se nije sjetio pričati o tome kao glavnom faktoru, kao niti o spektakularnoj sezoni Perišića koja se prelila u odličan nastup protiv ponajbolje ekipe na svijetu, jer je čak i to manje bitno od površnosti i paljenja publike, jer Hajduk i njegovi navijači su tema i kad se ne igra HNL, toliko ga gore navedeni vole da ga stavljaju ispred “obitelji”, da to se zove ljubav u punom smislu te riječi.
Zaključak
Mržnja medija prema Hajduku i njihova ovisnost o pričama vezanim za klub i navijače je fenomen vrijedan izučavanja, jer velik si kada si nekom tko je nitko postao sve i ni sekunde ne može bez tebe!
