Kada jedna domina padne, padnu i sve druge. Nezaustavljivi val se širi gdje jedan događaj izaziva drugi. Međutim, može li se sa sigurnošću reći da je pokrenut niz dešavanja koji je kulminirao ili će kulminirati nanovo rođenom reprezentacijom BiH?
Sve je počelo prošlo proljeće
Kažu da je najteže pokrenuti i oboriti prvu dominu, ali negdje se mora početi. U ovom slučaju početak se dogodio 19. aprila 2024. kada je autokratski Fudbalski i nogometni (da se ko ne uvrijedi) savez Bosne i Hercegovine odlučio pružiti priliku miljeniku javnosti, uzoru mnogih i legendi reprezentacije Sergeju Barbarezu postavivši ga na mjesto selektora. Odluka koja je dočekana s oduševljenjem, ali i kritikama zbog populizma koji se percipirao u dijelu javnosti. Ipak je to trener bez ikakvog prethodnog iskustva, a i zamjeralo mu se što voli poker, ali ko bolji da pokrene prvu dominu nego “kockar”.
Vatreno krštenje
Novog selektora je odmah čekao Sizifov posao. Pripremne utakmice s Engleskom i Italijom te Liga nacija s Njemačkom, Nizozemskom i Mađarskom. Stvari iz noćnih mora za ekipu koja je samo par mjeseci ranije izgubila od Luksemburga s 4-1. Izgledalo je da se domina ne može pomjeriti i da je dio javnosti bio u pravu. Klasični populistički potez saveza da narod dobije šta želi i da Barbarez bude žrtveno jagnje tog istog saveza jer je izgledalo da nema šta tražiti protiv navedenih protivnika. I zaista je tako i bilo. Šest poraza i dva remija uz lutanje u postavkama, formacijama, pristupima, kadru, rotiranju kao i najtežim porazom u historiji reprezentacije BiH, ogromnih 7-0 protiv Njemačke. Činilo se da je Barbarez blizu kraja, a da nije ni pomjerio prvu dominu.
Nagovještaj marta u novembru
Nakon već pomenutog najtežeg poraza ikada uslijedila je utakmica protiv Nizozemske. Nizozemci će doći s drugom postavom-barem se tako pričalo i priče nisu bile prazne. Nijemci su obezbijedili prvo mjesto, a Lale su zacementirane na drugom pa je vjerovatno dobra ideja isprobati nešto novo protiv slabašne BiH koja je na koljenima. Isprobali su dakako, ali je i Barbarezova ekipa na pogon gomile igrača koje je novi sportski direktor Emir Spahić odabrao zajedno s selektorom isprobala nešto novo. Borba, trka, trud do zadnje kapi znoja nije viđena bila već godinama.Rezultat 1-1 hladne novembarske noći. Kvalifikacije mogu početi.
Istočnoevropski Trikolori
Ljeta Gospodnjeg 2025, sami početak proljeća, Bukurešt, grad radosti, Rumunija i legendarni Mircea Lucescu. Ekipa koja je bila prva u svojoj kvalifikacijskoj grupi za Euro ispred Švicarske, prva u grupi na Evropskom prvenstvu ispred Belgije i prva u skupini Lige nacija. Predvođeni trećim najtrofejnijim trenerom u historiji fudbala nakon Sir Alex Fergusona i Pepa Guardiole te na pogon klupskih uspjeha FCSB-a odnosno nekadašnje Steaue Bukurešt dočekala je podmlađenu i novu reprezentaciju BiH kao favorit. Pa ni ovdje domina neće pasti iako se pokrenula prošlog novembra…
Legend Killer
Nije Randy Orton , ali jeste Sergej Barbarez. Agresivnih 4-4-2 gdje je dopuštena izgradnja napada Rumuna s dvojicom štopera i golmanom između dok se odsijecaju sve linije dodavanja prema trojici veznih Rumunije i visoki pritisak na lijevog beka Rumunije prema kojem su se usmjeravali napadi i pritisak klasične osmice Armina Gigovića koji je dejstvovao po krilu paralizirajući izgradnju napada Stanciua, Marina i drugih. Defanzivna linija je postavljena jako visoko i tako je onemogućen progres kroz međuprostor. Radeljić kao lijevi stoper je lomio linije protivnika svojim dodavanjima, Šunjic i Tahirovič su bili otporni na presing protivnika dok bi se debitant Malić spuštao na poziciju trećeg štopera u izgradnji napada, a već pomenuti Gigović na poziciju veznog, Ideja je bila jasna, BiH igra u lijevo gdje Dedić i Kolašinac uz podršku Demirovića pokušavaju stvoriti višak na desnoj odbrambenoj strani Rumunije dok bi barem dva igrača čekali ubačaj na drugoj stativi. Ista šema je bila kod pogotka Armina Gigovića. Nakon ispucavanja Vasilja Dedić, Džeko, Demirović i Gigović bi se pozicionirali jako blizu jedan drugog čekajući druge lopte i uz podršku Kolašinca stvorili numeričku prednost u sredini. Takav način igre je uvjetovan odabirom desne strane na kojoj su štoper i centralni vezni. Amar Dedić je u par navrata pokazao da može biti itekako dobar međulinijski igrač, a Radeljić bi znao u trenutku izgradnje napada otići na poziciju lijevog beka, Barišić na poziciju desnog, a Tahirović i Šunjić na pozicije štopera i tako bi Radeljić imao otvorenu liniju dodavanja nakon koje je pao jedini pogodak. Reprezentacija BiH nije imala prostora za kontre jer su se duboko branili nakon vodstva i brza krila i bekovi su lagano donosili loptu u zadnju trećinu. To se promijenilo uvođenjem Baždara na poluvremenu i branjenjem u srednjem bloku koji nije dozvoljavao Rumunima da imaju ogroman broj igrača u završnici zbog sopstvene defanzivne tranzicije.
Nos, rame, vilica
Edin Džeko je vrlo vjerovatno slomio nos, Armin Gigović ima ozljedu ramena, Dario Šarić zamalo nije zadobio prelom vilice, a Sergej Barbarez je nadvladao legendarnog Mirceu Lucescua i da li je domina konačno pala ili je u pitanju nešto jednokratno tek će se vidjeti sljedećih mjeseci.
